Relativni pridjev je u osnovi relativna zamjenica koja se koristi unutar rečenice kao pridjev, u konačnici modificirajući ili opisuje imenicu ili zamjenicu. Na primjer, riječ “to” je relativna zamjenica i često se koristi u rečenici poput “Imam mačku koja puno jede”. U ovoj rečenici riječ “to” koristi se kao zamjenica na mjestu “mačka” kako bi se označilo koji objekt u rečenici “jede puno”. Ako se relativna zamjenica “taj” koristi u pridjevskom obliku, kao što je u rečenici “Pruži mi tu knjigu”, to je relativni pridjev jer opisuje imenicu “knjiga”.
Jedan od najlakših načina za razumijevanje svrhe relativnog pridjeva je najprije razumjeti relativne zamjenice. To su riječi koje funkcioniraju kao i druge zamjenice, zauzimajući mjesto imenice u rečenici, ali to čine u odnosu na imenicu koja je već unutar te rečenice. Oni su “relativni” po tome što ne mogu djelovati sami i još uvijek izražavaju bilo kakvu vrstu jasnog značenja. Zamjenica poput “on” još uvijek ima neko opće značenje izvan specifičnog konteksta, dok je zamjenica poput “onaj” u biti besmislena bez imenice na koju se odnosi.
U rečenici poput “Čovjek je nosio šešir zbog kojeg je izgledao viši”, riječi “taj” i “on” su zamjenice koje se odnose na druge imenice. “On” se odnosi na “čovjeka” koji se koristi ranije u rečenici, ali još uvijek ima značenje izvan konteksta u kojem se koristi. Riječ “ono” u primjeru je u biti besmislena bez svog konteksta, u kojem se odnosi na “šešir” koji je ranije spomenut kako bi naznačio da je to ono zbog čega “izgleda viši”.
Međutim, postoje neki konteksti u kojima se relativna zamjenica može upotrijebiti u pridjevskom obliku, u kojem postaju relativni pridjev. U rečenici poput “Molim te, daj mi taj šešir”, riječ “taj” sada funkcionira kao pridjev. To je još uvijek relativna zamjenica jer nema inherentno značenje izvan konteksta, ali u ovoj postavci funkcionira da modificira riječ “šešir” na način koji određuje na koju se riječ u rečenici. Njegova je funkcija gotovo ista kao i pridjev poput “mali” ili “plavi” koji bi također mogao opisati šešir.
Uloga relativnog pridjeva je vrlo važna, jer omogućuje da izjave imaju značenje bez potrebe za ponavljanjem. Netko bi mogao reći “Šešir na stolu je moj, molim te, daj mi šešir na stolu”, ali ponovljena fraza zvuči čudno. Prirodnije je da netko kaže “Šešir na stolu je moj, molim te daj mi taj šešir” i upotrijebi relativni pridjev da bi značenje bilo jasno bez ponavljanja.