Renij je metalni kemijski element klasificiran među prijelaznim elementima u periodnom sustavu. Ovaj element je iznimno rijedak, a zbog toga nema mnogo primjena. Potrošači rijetko komuniciraju s renijem, iako mogu posjedovati proizvode koji sadrže ovaj element. Primarni izvori renija diljem svijeta su Čile, Sjedinjene Države i Kazahstan; čisti renij je prilično skup zbog rijetkosti elementa.
Element se nalazi u mineralu poznatom kao kolumbit, kao iu nekim rudama, često u kombinaciji s platinom. Kada je renij izoliran, to je srebrnobijeli, izuzetno gust metal. Renij ima visoku točku taljenja, što ga čini posebno korisnim u određenim primjenama. Komercijalno, renij se obično prodaje u obliku praha. Element je identificiran simbolom Re u periodnom sustavu elemenata i ima atomski broj 75.
Ovaj element bio je posljednji otkriveni prirodni element. Početkom 20. stoljeća kemičari su nagađali o njegovom postojanju, ali tek 1925. renij su uspješno izolirali i opisali Walter Noddack, Ida Tack i Otto Berg. Element je dobio ime po latinskoj riječi za rijeku Rajnu, što se odnosi na Njemačku, naciju u kojoj je element otkriven.
Visoka točka taljenja renija čini ga vrijednim u nekim metalnim legurama, te kao filament u svjetiljkama i mjeračima. Renij se također koristi za električne kontakte, a može se koristiti i za izradu supravodljivih legura. Element je iznimno otporan na koroziju, što ga čini popularnim izborom katalizatora za kemijske reakcije, posebno u petrokemijskoj industriji, gdje se koristi za razbijanje ugljikovodika u kraće lance.
Zdravstveni učinci ovog elementa nisu u potpunosti poznati. Kada je u prahu, renij je zapaljiv, a pokazalo se i da prašak nadražuje, posebno pluća, crijevni trakt i sluznice. Pare renija mogu uzrokovati vrtoglavicu, a čini se da element nije biološki neophodan. Općenito, pri radu s renijem treba nositi zaštitu kako bi se izbjeglo izlaganje prašini, parama i komadićima metala.