Reperfuzijska terapija je vrsta liječenja u kojoj se krv odmah ponovno dovodi u srce nakon što je pacijent pretrpio infarkt miokarda, odnosno srčani udar laički rečeno. Na taj se način i srce opskrbljuje kisikom, a sprječava se daljnja oštećenja mišića. Obično postoje tri vrste reperfuzijske terapije: premosnica koronarne arterije, perkutana koronarna intervencija (PCI) i trombolitička terapija.
Glavni princip iza reperfuzijske terapije je otvoriti sve blokade u arterijama, bilo lijekovima ili kardiokirurškim zahvatom. Među tri tipa, trombolitička terapija posebno koristi lijekove za “razbijanje ugrušaka” kako bi se raspršili krvni ugrušci koje stvaraju plazma i druge proteinske stanice. Često se daje pacijentu intravenozno i najučinkovitiji je kada se daje što je prije moguće nakon pojave simptoma, po mogućnosti najkasnije 12 sati. Međutim, postoje neke kontraindikacije koje ne dozvoljavaju pacijentima da odaberu trombolitičku terapiju, kao što je nedavni moždani udar ili dijagnoza nekontrolirane hipertenzije. To je zato što lijekovi obično razrjeđuju krv i mogu izazvati krvarenje.
Druga vrsta reperfuzijske terapije je premosnica koronarne arterije, kirurški zahvat koji se često radi za smanjenje simptoma angine, pri čemu su koronarne arterije blokirane. Obično kirurg vadi krvnu žilu iz noge ili ruke i kirurški je cijepi na blokiranu arteriju šivanjem. Ova tehnika zapravo ne “odčepljuje” nijednu začepljenu arteriju, već preusmjerava ili “zaobilazi” protok krvi uvođenjem prostranijeg prolaza. Premosnica koronarne arterije često se radi kao operacija “otvorenog srca” koja stvara rez na prsima, otkrivajući srce. Kirurzi su, međutim, razvili druge metode koje mogu koristiti rupu veličine novčića za operaciju srca.
Druga vrsta reperfuzijske terapije je PCI, ili poznatija kao angioplastika. Ovo se često odabire ako je arterijska blokada uzrokovana visokim razinama kolesterola koji zadebljavaju arterijsku stijenku. Zahvat započinje uvođenjem vrlo tanke žice kroz suženu žilu, a zatim se ubacuje mala cijev koja se zove kateter, preko koje je omotana fina žičana mreža. Kada je kateter na mjestu, napuhava se mali balon unutar njega, koji ponovno otvara i širi arterijski otvor. Kateter i tanka žica se izvlače, ali žičana mreža ostaje unutra.
Reperfuzijska terapija je jedan od tretmana za pacijente koji pate od srčanog udara ili su u opasnosti od srčanog udara. Može povećati pacijentove šanse za preživljavanje za 50% i poboljšati njegovu kvalitetu života. Kako bi se odabrala najprikladnija vrsta reperfuzijske terapije, pacijent mora biti pregledan elektrokardiogramom (EKG) i treba potražiti stručnost svog kardiologa.