Resektoskop je kirurški instrument koji se koristi za uklanjanje tkiva iz maternice, prostate, mokraćnog mjehura ili uretre. To je vrsta endoskopa, instrumenta koji kombinira kameru i instrumentaciju kako bi liječnici mogli vidjeti kirurško mjesto i izvesti operaciju kroz isti rez. Korištenje endoskopa smanjuje kiruršku traumu, skraćuje vrijeme ozdravljenja i pruža minimalno invazivne mogućnosti liječenja za pacijenta. Endoskopska kirurgija, također poznata kao minimalno invazivna kirurgija, vrlo je popularna opcija u operacijskim dvoranama diljem svijeta.
Resektoskop uključuje širokokutni mikroskop koji omogućuje potpunu vizualizaciju kirurškog mjesta. Priložena je žičana petlja koja se električno aktivira. Kada kirurg uključi petlju, ona se može povući preko dotičnog tkiva kako bi se uklonila radi vađenja uzorka ili izvođenja ablacije. Petlja cauterizira mjesto dok se kreće, ograničavajući krvarenje i eliminirajući potrebu za šavovima.
Za postupke koji uključuju uretru, mokraćni mjehur i prostatu, instrument se može uvesti kroz uretru. Liječnici koji trebaju pristupiti maternici mogu ući kroz rodnicu ili napraviti rez na trbuhu kako bi pristupili maternici, ovisno o pacijentu i želji kirurga. Instrument je vrlo malen i nije potreban veliki otvor.
Resektoskopi se koriste u kirurškim zahvatima koji se izvode u svrhu uzimanja tkiva za biopsiju, uklanjanja izraslina kao što su fibroidi ili ablacije oboljelog i oštećenog tkiva. Ginekološki kirurzi i urolozi najvjerojatnije su kandidati za korištenje ove kirurške opreme. Prolaze posebnu obuku kako bi naučili kako sigurno i učinkovito rukovati resektoskopom sa svojim pacijentima.
Pacijenti se obično anesteziraju tijekom zahvata koji zahtijevaju resektoskop. Kada liječnik završi, rez koji se koristi za uvođenje alata može se zatvoriti, ako je potrebno napraviti rez, a pacijent se može premjestiti u oporavak. Pacijenti obično osjećaju bol, krvarenje i bolove dok se tijelo oporavlja od zahvata. Međutim, korištenje resektoskopa daleko je manje invazivno od starijih kirurških tretmana za stanja poput mioma.
Kada kirurg preporuči zahvat, dobro je da pacijenti pitaju zašto se zahvat preporučuje, postoje li dostupne alternative i što će se dogoditi tijekom operacije. Također se preporučuje da se raspitate o naknadnoj njezi i vremenu oporavka kako bi pacijenti znali što mogu očekivati nakon operacije.