Respiratorni prasak je naglo oslobađanje kemijski reaktivnih molekula kisika iz stanica unutar tijela. Ovaj biološki fenomen igra ulogu u imunološkom sustavu, a može se vidjeti i tijekom procesa oplodnje jajašca. Ponašanje je opaženo u mnogim različitim vrstama stanica i tema je od interesa za istraživače zainteresirane za razvoj novih načina potpore imunološkom zdravlju. Osim toga, to je predmet za proučavanje u istraživanju koje uključuje oštećenje susjednih stanica koje je ponekad povezano s respiratornim praskom.
Ovaj proces se može vidjeti na djelu kada fagocit uništava strani materijal u tijelu. Fagociti su specijalizirane bijele krvne stanice dizajnirane za identifikaciju i gutanje materijala poput bakterija, virusa i gljivica. Čim fagocit proguta napadača, može upotrijebiti respiratorni udar da ga raznese, uzrokujući njegovu degradaciju i raspad. To neutralizira strani materijal i sprječava njegovo širenje drugdje u tijelu.
Također poznat kao oksidativni prasak, respiratorni se prasak može koristiti za napad na širok raspon neželjenih organizama u tijelu. U procesu napada reaktivnim molekulama kisika, ciljani materijal prolazi kroz oksidaciju, što razgrađuje njegov genetski materijal i ubija ga. Vrlo učinkovita stanična degradacija postignuta respiratornim udarom također može djelovati protiv tijela, međutim, kada su susjedne zdrave stanice izložene. Molekule kisika ne mogu razlikovati prijatelja i neprijatelja te će oksidirati sve stanice s kojima dođu u kontakt.
Neki su farmaceutski istraživači zainteresirani za razvoj proizvoda za promicanje i iskorištavanje funkcije respiratornog pucanja u imunološkom sustavu. Ovi proizvodi bi se mogli koristiti za učinkovitiju borbu imunološkog sustava u borbi protiv bolesti. Umjesto propisivanja lijekova koji su obično povezani s nuspojavama uzrokovanim kolateralnim oštećenjem, liječnici bi mogli koristiti pacijentov vlastiti imunološki sustav za borbu protiv infekcije i uništavanje neželjenih virusa i bakterija.
Respiratorni udar također proučavaju istraživači zainteresirani za učenje kako stanice unutar tijela postaju oštećene reaktivnim molekulama kisika. Oksidativni stres, kao što je poznato, može doprinijeti brojnim bolestima. Razumijevanje kako se takve molekule formiraju i pod kojim okolnostima može pomoći istraživačima u rješavanju i prevenciji oksidativnog stresa. Osobito su mnoge kardiovaskularne bolesti povezane s oksidativnim stresom, a budući da su ta stanja vodeći uzrok morbiditeta i smrtnosti u mnogim regijama, pronalaženje novih načina za borbu protiv njih moglo bi biti od velike koristi za medicinsku zajednicu.