Respiratorni kvocijent (RQ) ili respiratorni koeficijent mjerenje je omjera između kisika (O2) koji organizam unosi i ugljičnog dioksida (CO2) koji organizam eliminira, izražen formulom “RQ=CO2 eliminiran/apsorbiran O2”. Da bi se izmjerio respiratorni kvocijent organizma, potrebno je pomoću uređaja koji se zove respirometar izmjeriti plinove koje organizam unosi i izražava. To se obično radi unutar komore, što pruža vrlo pouzdan način praćenja razine plina bez nanošenja ozljeda.
Kako bi se generirala pouzdana mjerenja, za razine kisika i ugljičnog dioksida moraju se koristiti usporedive jedinice. Inače će omjer biti izobličen i zbog toga će biti manje značajan. Mogu se koristiti različite mjerne jedinice, ovisno o organizmu koji se proučava i preciznosti dostupnih instrumenata. Uz vrlo finu instrumentaciju i vrlo male organizme, moguće je prikupiti vrlo točna očitanja koja se mogu koristiti u izračunima respiratornog kvocijenta.
Ovaj omjer otkriva što tijelo koristi za energiju. Na staničnoj razini, disanje se koristi za stvaranje nove energije za stanice uzimanjem hranjivih tvari koje je organizam potrošio i generiranjem niza reakcija za dobivanje energije iz tih hranjivih tvari kako bi stanica mogla funkcionirati. Time se također stvaraju otpadni materijali koji se moraju eliminirati. Jedna uobičajena metoda za stanice za dobivanje energije je aerobno disanje, u kojem se kisik koristi kao katalizator za ovaj proces; ljudi, na primjer, dišu aerobno i oslanjaju se na kisik za funkciju stanica.
U organizmu koji koristi masti za energiju, respiratorni kvocijent je oko 0.7. Spaljivanjem proteina za energiju stvara se respiratorni kvocijent od 0.9, dok potrošnja ugljikohidrata stvara savršeni 1.0. Ako se respiratorni kvocijent organizma podigne iznad 1.0, to je pokazatelj da se organizam za energiju oslanja na anaerobno disanje.
Ove se informacije mogu koristiti za prikupljanje podataka o nečijem metabolizmu tijekom dijagnostičke evaluacije koja se koristi u medicinskom liječenju za prikupljanje informacija o pacijentu koje liječnik može koristiti kako bi saznao više o tome zašto se pacijent loše osjeća. U zdravstvenom okruženju mogu se provoditi testovi za određivanje nečijeg respiratornog kvocijenta u svrhu izračuna bazalnog metabolizma, koji odražava količinu energije koju netko koristi kada je u mirovanju. Varijacije u bazalnoj brzini metabolizma mogu se koristiti za procjenu općeg zdravlja i prepoznavanje pogrešaka u metabolizmu koje mogu uzrokovati simptome lošeg zdravlja.