Retencijska klistir je klistir dizajniran da se zadrži u crijevima nakon primjene kako bi se sadržaj klistir mogao apsorbirati kroz stijenku crijeva. Nakon 30 minuta do sat vremena, pacijentu je dopušteno da se mošti kako bi se oslobodio ostatak otopine za klistir. Ovaj medicinski tretman može se provoditi kod kuće ili u kliničkom okruženju, a preporučljivo ga je učiniti u kupaonici ili iznad posude u slučaju curenja, što je čest problem tijekom klistiranja.
Retencijski klistir može biti kontraindiciran za osobe s određenim stanjima. Osobe s teškom bubrežnom bolešću mogu biti izložene riziku od poremećaja ravnoteže elektrolita ako apsorbiraju otopinu za klistir, a ovaj tretman bi trebali primati samo uz savjet i nadzor liječnika. Bolesnici s poviješću srčanih problema također mogu biti izloženi riziku jer klistiri mogu stimulirati vagusni živac i uzrokovati aritmije. Bolesnicima koji krvare ili imaju prolaps iz rektuma također se ne smiju davati klistiri bilo koje vrste. Isto tako, ljudi s neriješenim bolovima u trbuhu mogu biti u opasnosti jer bi distenzija debelog crijeva mogla biti opasna.
Male količine otopine za klistir koriste se u retencijskom klistiru kako bi se pacijentu olakšalo držanje otopine prema uputama, a otopina se obično zagrijava radi udobnosti. Rješenje može uključivati različite spojeve, ovisno o tome zašto je klistir propisan, a može se primijeniti pomoću štrcaljke ili vrećice za klistir. Retencijski klistir može biti neugodan za pacijenta zbog potrebe da ga se drži, te je poželjno da se pacijent udobno smjesti prije početka.
Prilikom miješanja otopine za klistir važno je pažljivo slijediti upute. Proizvodi za klistir često dolaze u koncentriranom obliku i moraju se razrijediti prije upotrebe. U slučaju kućnog klistiranja, pacijenti bi se možda željeli posavjetovati sa svojim liječnicima kako bi potvrdili da je klistir siguran i prikladan tretman za problem. Klistiranje nije poželjna metoda liječenja jer može dovesti do slabljenja crijevnih mišića i drugih zdravstvenih problema.
Ako je ova vrsta klistir propisana, pacijenti će možda htjeti pitati što će biti u njoj, kako će djelovati i zašto se propisuje. Pacijenti bi također mogli željeti razgovarati o alternativnim mogućnostima liječenja i njihovim mogućim ishodima kako bi dobili ideju o dostupnim izborima. U nekim je slučajevima ovaj retencijski klistir najbolji i najučinkovitiji dostupan, iako može biti neugodan.