Što je retorička situacija?

Retorička situacija je širok pojam za situaciju koja uključuje primjere retorike ili određene vrste govora. Specifični parametri retoričke situacije razlikuju se prema suprotnim stajalištima. Neki definiraju retoričku situaciju kao da se sastoji od problema, publike i okolnog konteksta, dok bi drugi definirali pojam kao da se sastoji od govornika, publike i relevantnog pitanja.

Uz kontroverzu o tome što konkretno čini retoričku situaciju, postoji i rasprava oko njezina podrijetla i utjecaja na stvarni jezik ili retoriku. Neke teorije predlažu da situacije uzrokuju određene vrste retorike, dok druge tvrde da je retorika ta koja stvara situaciju ili stvara relevantnost između govornika i publike.

Jedan aspekt koji je važan u većini pogleda na retoričke situacije su “ograničenja”. Ograničenja su dio konteksta. One su granice onoga što se događa u retoričkoj situaciji. Ovo je samo jedan od apstraktnijih aspekata ovih situacija koje studenti ili istraživači mogu proučavati. Neki u akademskom svijetu ta ograničenja nazivaju grčkom riječi kairos koja je u starogrčkom društvu izražavala sličan koncept.

Općenito, retoričke situacije se često promatraju ili analiziraju u akademskom kontekstu. Instruktori u nekim područjima humanističkih znanosti mogu zamoliti studente da razmotre retoričku situaciju i daju detaljan, inteligentan komentar o njoj. Ova vrsta istraživanja također se odvija u nekim područjima srednjeg obrazovanja, gdje bi srednjoškolski sat mogao uključivati ​​analizu retoričkih situacija. Također, u nekim vrstama standardiziranog testiranja od učenika se može tražiti da pročitaju tekst koji predstavlja određenu retoričku situaciju te da identificiraju dijelove autorove namjere kako bi ih objasnili na testu. Učenici mogu koristiti strategije kao što je “mapiranje teksta” kako bi shvatili kako pisac radi u retoričkoj situaciji.

U svom najširem smislu, retoričke situacije jednostavno su dio teorije diskursa. To je konstrukcija koja pomaže čitateljima ili drugoj publici da shvate “komunikacijski dio”, kao što je tekst ili transkript. To dovodi do šireg prepoznavanja događaja i odnosa koji okružuju taj pojedinačni dio komunikacije. Drugim riječima, pomaže publici da analizira tekst ili govor s inteligentnijeg stajališta.