Retrogaming je izraz koji se koristi za opisivanje čina igranja starijih videoigara u suvremeno doba. Retrogaming može imati tri glavna oblika: vintage retrogaming, emulacija retrogaminga i portirano retrogaming. Stvarno doba koje pokriva retrogaming je pomalo labavo, a neki ljudi smatraju da su to samo najranije igre, prije 1990-ih, dok bi drugi smatrali da igre iz 1990-ih spadaju u istu kategoriju.
Vintage retrogaming je kada igrači zapravo pronađu originalnu opremu i igre na kojima će igrati. Neki vintage igrači love stare arkadne igre, od kojih se mnoge mogu pronaći prilično jeftino u raznim prodajnim mjestima koja odlažu zastarjeli hardver. Drugi stari igrači love starije kućne sustave, kao što su Commodore 64, Amiga ili Nintendo Entertainment System, i skupljaju igre za te sustave za igranje.
Emulator se koristi za pokretanje igre napisane za stariji sustav na novijem hardveru, bez promjene osnova igre. Postoji bezbroj emulatora dostupnih za Windows i Mac koji mogu igrati igre s NES-a, Amige, Commodore 64, Sega Genesis, SNES, TurboGraphix 16 i mnogih drugih starijih igraćih konzola. Ovi emulatori reproduciraju ROM datoteke, koje se preuzimaju izravno iz patrone video igrice memorije samo za čitanje i stavljaju u datoteku računala. Oni prevode te datoteke tako da moderno računalo može pokrenuti igru. Niz perifernih uređaja pojavio se u svijetu emulacije, omogućujući korisnicima računala da priključe USB inačice starijih kontrolera za videoigre, kako bi potpunije postigli iskustvo retrogaminga.
Konačno, stare igre mogu se potpuno prenijeti na novi, moderniji sustav. U ovom slučaju igra se ne emulira, zapravo je prepisana da radi na novom sustavu. Brojne tvrtke za videoigre počele su to raditi sa svojim vlastitim igrama, povezujući ih u jedan paket igara, ponekad s ažuriranim umjetničkim djelima ili glazbom, i prodajući ih za noviju konzolu za video igre. Neke su tvrtke također prikupile starije naslove od drugih tvrtki, koje su često sada ugašene, kako bi ih zajedno objavile u velikim paketima.
Jedan od raširenih oblika retrogaminga koji je doživio porast posljednjih godina su legalno licencirani sustavi retrogame plug-and-play. Oni često izgledaju baš kao stariji kontroleri za videoigre, kao što je joystick ili NES kontroler, te se priključe izravno na televizor. Sam kontroler sadrži sve stare igre, kao i potreban softver za njihovo pokretanje, te tako djeluje kao samostalni sustav videoigara i biblioteka igara. Mnogi od najvećih proizvođača videoigara, uključujući Atari, Electronic Arts i Sega, počeli su izdavati vlastite sustave retrogaminga, koristeći prednosti nostalgične scene videoigara.
Veliki dio retrogaminga, tehnički gledano, nije legalan. Velika većina retrogaminga odvija se putem nelicencirane emulacije, što često uključuje kršenje autorskih prava. Većina ovih igara, međutim, sada je ono što se obično naziva napuštenim softverom. Iako su igre još uvijek pod autorskim pravima, tvrtke koje su ih izradile često su nelikvidne ili ih više ne nude na prodaju. Iako strogo govoreći, ove igre nisu legalne za preuzimanje i oponašanje, čini se da mnoge softverske tvrtke namjerno zatvaraju oči pred takvom praksom.