Kao strategija izbjegavanja poreza, Reverse Morris Trust omogućuje korporaciji da izdvoji imovinu, korporativne podjele i drugu imovinu bez oporezivanja dobiti od prodaje. Reverse Morris Trust je varijacija Morris Trusta. Da bi spinoff bez poreza kao što je Morris Trust funkcionirao, mora postojati matična tvrtka koja prodaje imovinu, podružnica i vanjski kupac koji nije povezan s matičnom tvrtkom; financijsko zakonodavstvo u vezi s takvim poslovima također se mora pridržavati. U Morris Trustu, matična tvrtka stavlja svu imovinu koja nije uključena u transakciju u novo javno trgovačko poduzeće i dopušta tvrtki koja kupuje da se spoji s preostalom imovinom. Reverse Morris Trust se razlikuje jer je podružnica matične tvrtke stvorena korištenjem imovine s kojom se trguje i naknadno se spaja s kupcem.
Reverse Morris Trust ima prednost u odnosu na Morris Trust jer pruža manje zamršen način za dovršetak transakcije. Međutim, takav posao mora biti strukturiran na određeni način i zadovoljiti određene propise prije nego što ga odobre regulatorna tijela za spajanja i akvizicije. Ove politike postoje kako bi spriječile utaju poreza i osigurale da dioničari u matičnom društvu nisu prevareni.
Test od 50% najveća je determinanta zakonitosti Reverse Morris Trusta. Prema ovom testu, dioničari matičnog društva moraju imati više od 50% vlasništva u spojenom društvu. Kada pojedinac kupi dionice u javnom trgovačkom društvu, on zapravo postaje suvlasnik poslovanja i ima pravo na svu imovinu i zaradu. Čak joj se može izdati dionički certifikat ili isplatiti dividenda, no većina dioničara nema pravo na redovite isplate prihoda i ne može utjecati na menadžerske odluke poput Reverse Morris Trusta. Državni regulatori donijeli su pravilo 50% kako bi osigurali da se potraživanja dioničara prema takvoj imovini priznaju unatoč spajanju.
Na primjer, pretpostavimo da je tvrtka A potpisala ugovor s tvrtkom B o prodaji imovine. Umjesto da plaća porez na dobit, tvrtka A može uključiti uvjet zatvaranja koji mu omogućuje da odvoji imovinu u novo poduzeće poznato kao tvrtka C. Budući da dioničari imaju pravo na takvu imovinu, oni imaju 100% stečeni interes u Tvrtka C. Kako bi se osigurala pravednost i spriječile prijevare, kada se tvrtka B spoji s tvrtkom C, dioničari tvrtke A trebaju više od 50% udjela u spojenom društvu. Bez takvih pravila, ništa ne sprječava upravu Društva A da odvoji najvrjedniju imovinu tvrtke i spremi dobit na račun dioničarskog kapitala.