Što je rezerviranje za loše dugove?

Ponekad poznata kao rezerva za gubitke po kreditima, rezerviranje za loše dugove je račun koji je jednak dijelu tekućih potraživanja koja u konačnici mogu ostati nenaplaćena od kupaca. Banke također koriste ovu vrstu rezerviranja, učinkovito se štiteći od mogućnosti gubitaka koji bi inače umanjili sposobnost financijske institucije da nastavi pružati usluge klijentima. U oba scenarija, ideja dopuštanja rezerviranja za loše dugove je minimiziranje šanse za prekid poslovanja zbog nenaplaćenih potraživanja i vjerojatno da će biti nenaplativa.

U praksi, stanje na računu rezerviranja za loše dugove pomaže u pokrivanju gubitaka nastalih kada poduzeće ili financijska institucija mora otpisati dio potraživanja kao lošeg duga. Banke mogu odlučiti koristiti sredstva na ovom računu kada klijenti odluče napustiti tekuće račune s negativnim stanjem. Dok se negativni saldo otpisuje kao gubitak, gubitak se pokriva sredstvima sadržanim u ispravku vrijednosti na računu loših dugova, što je potez koji pomaže da se spriječi da gubitak umanji sposobnost banke da nastavi pružati usluge drugim klijentima.

Banke također uzimaju u obzir rezerviranje za loše dugove kada su u pitanju krediti. Iznos rezerviranja ovisi o ukupnom iznosu zajmova koji su aktivni u bilo kojem trenutku. Identificiranjem ukupne nominalne vrijednosti tih zajmova, moguće je upotrijebiti formulu za određivanje iznosa rezerviranja za loše dugove, potez koji omogućuje banci da ostane solventna sve dok se taj izračun gubitaka ne prekorači i saldo u rezervi za kreditne gubitke potpuno iscrpljen. Točna formula koja se koristi varirat će na temelju brojnih čimbenika uključujući povijesne podatke vezane za gubitke nastale u prošlim godinama poslovanja.

Odredba o lošem dugu funkcionira na sličan način s drugim vrstama poslovanja. Na primjer, ako tvrtka odobri kredit klijentu i taj klijent na kraju ne ispuni stanje na tom kreditnom računu, iznos će se smatrati nenaplativim nakon što svi razumni načini naplate ne uspiju. U tom trenutku stanje se smatra gubitkom, pri čemu se taj gubitak pokriva stanjem na računu procjene vrijednosti koje je izdvojeno za pokrivanje loših dugova. Kako bi se uravnotežila računovodstvena evidencija, sredstva se prenose s računa loših dugova u potraživanja, što omogućuje povlačenje faktura povezanih s napuštenim i nenaplativim kreditnim računom.