Riječni zec, Bunolagus monticularis, vrsta je zeca koja je porijeklom iz regije Karoo u Južnoj Africi, na južnom vrhu kontinenta. Mužjaci su teški oko 3.3 funte (1.5 kg), a ženke su nešto veće i teže oko 4 funte (1.8 kg). Riječni zečevi su smeđi, s pahuljastim smeđim repom, kremastim krznom na trbuhu i grlu te uočljivom crnom prugom koja se proteže od kuta usana preko obraza do stražnjeg dijela glave. Ovi kritično ugroženi zečevi su noćni, izlaze noću kako bi jeli raznoliku prehranu koja se sastoji od autohtonog cvijeća i trave, a zatim se skrivaju ispod grmlja tijekom dana, izbjegavajući vrućinu i grabežljivce koliko god je to moguće.
Jedan od glavnih razloga zbog kojih je riječni zec ugrožen je gubitak staništa. Velik dio svog prirodnog teritorija pretvoren je iz autohtonih biljaka u kultivirano zemljište, što otežava kuniću pronalaženje odgovarajuće hrane i skloništa. Stanište je također izgubljeno zbog obilne ispaše ovaca. Osim toga, ovi zečevi mogu postati plijen labavih pasa i čeličnih zamki za noge, koje svake godine ozbiljno ozlijede i ubiju mnoge zečeve. Ulažu se napori da se spasi riječni kunić, kroz organizacije kao što je Projekt očuvanja riječnih zečeva.
Projekt Riverine Rabbit Conservation sastoji se od mnogih grupa, uključujući Radnu skupinu za zaštitu ugroženih divljih životinja Riverine Rabbit Working Group, južnoafričke nacionalne parkove, različite članove Conservancy, odjele za očuvanje prirode Zapadnog i Sjevernog Capea i nekoliko sveučilišta u Južnoj Africi. Svi oni, kao i mnogi drugi, zajedno rade na očuvanju riječnog zeca i njegovog osnovnog staništa. Skupina riječnih zečeva također se uzgaja u zatočeništvu s krajnjim ciljem ponovnog uvođenja u autohtona područja gdje više ne postoje prirodno.
Spašavanje ugroženog riječnog zeca težak je, ali ne i nemoguć zadatak. Poljoprivrednici se udružuju sa susjedima kako bi formirali zaštićena područja, područja koja zajedno rade na zaštiti divljih životinja, a veći dio uništavanja staništa je prestao, iako će autohtonim biljkama trebati mnogo godina da popune područja uništenja. Kako zemlja počinje liječiti, a zečevi u zatočeništvu puštaju se u divljinu, postoji nada da se kritično ugrožena riječna populacija kunića može vratiti s ruba katastrofe i ovi zečevi ponovno mogu slobodno lutati regijom Karoo.