Šifriranje je metoda pokušaja da podaci budu sigurni, privatni i autentični dok putuju s mjesta na mjesto. Bilo na papiru ili putem interneta putem e-pošte, tijekom slanja obrasca ili tijekom transakcije kreditnom karticom, enkripcija pomaže u zaštiti podataka. Riječ enkripcija znači “prouzročiti da bude skriveno”, a enkripcija funkcionira primjenom algoritma ili standardiziranog procesa na neke podatke u njihovom čitljivom obliku – koji se naziva otvoreni tekst – kako bi ih pretvorio u nečitljiv oblik – nazvan šifrirani tekst – dok ne dosegne svoj predviđeni prijemnik, koji ga otključava ključem. Rijndael enkripcija je jedna vrsta algoritma za šifriranje.
Nije jasno treba li se izgovarati Rijndael /RINE dahl/ ili /RAIN dahl/, ali je jasno da je riječ nastala spajanjem dijelova prezimena dvojice izumitelja, belgijskih kriptografa Joana Daemena i Vincenta Rijmena. Rijmen i Daemen, koji su prethodno radili na algoritmu za šifriranje pod nazivom Square, razvili su Rijndael enkripciju kao odgovor na svojevrsno natjecanje kriptografa. Godine 1977., kada je dovedena u pitanje sigurnost Standarda za šifriranje podataka (DES), Nacionalni institut za standarde i tehnologiju (NIST) pozvao je kriptografe da stvore i dostave napredne algoritme kako bi bili temelj novog standarda. Timovi kriptografa iz 11 zemalja podnijeli su 21 takav algoritam: Rijndaelova enkripcija je odabrana 2000. godine.
Rijndael je blok šifra, a ne streaming šifra, s podacima koji se obrađuju u blokovima od 128 bita. Ključevi su duži nego u prethodnim sustavima, 128 bita, 192 bita i 256 bita. Novi standard čija je osnova Rijndael enkripcija, koji se još uvijek koristi od 2010. godine, je Advanced Encryption Standard (AES), koji se ponekad naziva AES (Rijndael). AES — a time i Rijndael enkripcija — koristi se u bežičnom protokolu WAP2 (WiFi zaštićeni pristup, verzija 2) i u IPSec-u (Internet Protocol Security), točnije u IKE-u (Internet Key Exchange), koji je dio IPSec-a. IKE je metoda za razmjenu ključeva.
Barem dijelom zbog vjere u Rijndael enkripciju, nekoliko je organizacija usvojilo AES za prijenos važnih podataka. 2000. godine vlada Sjedinjenih Država počela je koristiti AES za šifriranje osjetljivih, neklasificiranih dokumenata. Godine 2003., Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) SAD-a odobrila je korištenje najviših bitnih ključeva za šifriranje strogo povjerljivih dokumenata. Također 2003. godine, konzorcij Nove europske sheme za potpise, integritet i šifriranje (NESSIE) pristao je usvojiti AES. Kao i kod svakog algoritma, i stručnjaci za sigurnost i oni koji ga žele iskoristiti, kontinuirano pokušavaju probiti Rijndael enkripciju.