Ritz ima nekoliko definicija koje proizlaze iz istog izvora, stvaranja hotela Ritz-Carlton od strane poznatog hotelijera Césara Ritza. Najpoznatiji je po dva europska hotela, The Ritz u Parizu i The Carlton u Londonu. Ovi hoteli su bili vrhunski u luksuznom smještaju, a nakon Ritzove smrti, osnovana je tvrtka Ritz-Carlton koja je otvorila više hotela koji nose njegovo ime u SAD-u. Nakon Velike depresije ostao je samo jedan američki hotel, Ritz-Carlton u Bostonu, Massachusetts. Ipak, ponovni rast gospodarstva doveo je do toga da je tvrtka, koja je više puta mijenjala vlasnika, izgradila više hotela nakon 1940-ih.
Europski hoteli Césara Ritza bili su skupi, luksuzni i impresivni. Posjećivali su ih svjetski milijunaši i slavne osobe, a izraz “The ritz” postao je sinonim za ekstremnu eleganciju do razmetljivosti. Ideja o “stavljanju ritza” ostaje čvrsto u javnosti zbog pjesme Irvinga Berlina komponirane 1929., “Puttin’ on the Ritz”, koja se potom pojavila u filmu sljedeće godine, a opet mnogo kasnije u Fred Astaireu Film Plavo nebo iz 1946.
Odjenuti ritz znači odjenuti se glamurozno, u najnovijem stilu, a posebno nositi večernju ili vrlo otmjenu odjeću. Smokingi i balske haljine, posebno izrađene od strane dizajnera, po prirodi su raskošne. Kao i dizajnerska odjeća te blistavi i glamurozni životi bogatih i slavnih.
Zanimljivo je da originalni berlinski tekstovi, koji su kasnije zamijenjeni poznatijim u Blue Skiesu, zapravo komentiraju sasvim drugačiju skupinu ljudi od bogatih. Tekst se odnosi na ljude koji žive u Harlemu koji bi se obukli do devetke unatoč svom siromaštvu, a pjesma odražava to siromaštvo i Veliku depresiju koja je zahvatila zemlju. U originalnoj berlinskoj interpretaciji, svatko je mogao izgledati elegantno s dobrom odjećom, a dobro se odijevanje s lošim džepovima smatralo je afektacijom.
Kasnije je Berlin revidirao stihove kako bi odražavao navike bogatih, izbacujući spominjanje Afroamerikanaca koji žive u Harlemu. Ipak, u početku je svatko mogao razmetljivo paradirati u finoj odjeći. Čak i riječi “oblačiti se” sugeriraju pretpostavku afektacije koja se ne uklapa u nečiji društveni status. Štoviše, fraza “Ti me oblačiš” obično znači “ne govoriš mi istinu.”
Za moderne filmske gledatelje možda najuvjerljivija ilustracija kako fina odjeća ne čini nužno muškarca ili ženu pojavljuje se u filmu Mladi Frankenstein. Kada mladi dr. Frankenstein uspije preobraziti svoje “čudovište”, vodi ga na turneju i njih dvoje nastupaju u smokingima pjevajući Puttin’ on the Ritz. Dok je publika u početku impresionirana ovim prikazom, ubrzo bacaju smeće i povrće kada eksplodirajuće svjetlo pozornice prestraši “čudovište”. Ova scena vraća ideju “oblačenja” u izvornu upotrebu, prizivajući izreku da ne možete napraviti svilenu torbicu od uha krmače.