Analiza RNA je širok pojam koji se odnosi na bilo koju od niza tehnika uključenih u prikupljanje podataka o slijedu ribonukleinske kiseline (RNA). Deoksiribonukleinska kiselina (DNK) sadrži genetske upute koje diktiraju gotovo svaki aspekt izgleda i ponašanja različitih dijelova organizma. Dijelovi te DNA se transkribiraju u RNA, a lanci RNA se zatim prevode u proteine, ili funkcionalne kemijske jedinice koje su izravno ili neizravno bitne za većinu kemijskih i strukturnih aspekata organizama. Neki oblici RNA nisu prevedeni u proteine, već su funkcionalni zbog vlastitih kemijskih svojstava. Analiza RNA obično je namijenjena čitanju genetskog koda sadržanog na danom RNA lancu, ali također može biti namijenjena otkrivanju drugih strukturnih ili funkcionalnih osobina.
Jedna od najčešćih i osnovnih vrsta RNA analize je analiza sekvence. RNA se sastoji od četiri vrste molekula poznatih kao nukleotidi: adenin, guanin, citozin i uracil. Određivanje slijeda nukleotida u takvim lancima RNA omogućuje istraživačima predviđanje strukture dobivenog proteina ili traženje mutacija u slijedu. Analiza sekvence također se može koristiti za predviđanje struktura RNA lanaca koji su sami po sebi funkcionalni i nisu prevedeni u proteine.
Drugi relativno čest oblik RNA analize je strukturna analiza, koja je usmjerena na određivanje sekundarne strukture danog RNA lanca. Funkcije RNA lanaca koji nisu prevedeni u proteine proizlaze iz njihovih trodimenzionalnih struktura, koje se obično nazivaju sekundarnim strukturama. Razumijevanje sekundarne strukture RNA lanca kroz strukturnu RNA analizu može pomoći istraživačima da bolje razumiju mehanizme kroz koje funkcionira RNA lanac. Strukturna RNA analiza može se provesti putem kompjuteriziranih predviđanja temeljenih na sekvenciranju RNA i kroz različite eksperimentalne metode.
RNA može imati različite funkcije osim kodiranja proteina ili služenja ograničenim funkcijama unutar organizma. Neke od ovih funkcija vidljive su u određenim vrstama virusa koji imaju RNA genome, što znači da se sve njihove genetske informacije pohranjuju kao RNA. Takvi virusi napadaju stanice domaćina i repliciraju se uz pomoć proteina koji se mogu razviti iz RNA genoma. Druge vrste virusa koriste proces poznat kao reverzna transkripcija za stvaranje DNK iz RNK. Analiza RNA može omogućiti istraživačima da odrede, u određenoj mjeri, kako ti virusi funkcioniraju i da osmisle moguće načine da ih neutraliziraju.