U većini jurisdikcija, kada bračni par odluči da brak ne funkcionira, imaju mogućnost podnijeti zahtjev za razvod, što se često naziva razvodom. Iako se zakoni i postupci mogu razlikovati od jedne jurisdikcije do jurisdikcije, osnovni je proces općenito sličan. Unutar Sjedinjenih Država svaka država određuje dopuštene razloge na kojima se može podnijeti zahtjev za razvod braka, kao i procedure koje se moraju slijediti. Postoji niz zajedničkih koraka među državama, uključujući početno ročište za razvod braka i završno ročište za razvod ako stranke ne mogu postići dogovor u vezi s tim pitanjima. Početna ročišta za razvod braka ili prije pokretanja postupka imaju za cilj obavijestiti sud o položaju stranaka i riješiti sva proceduralna ili pretpretresna pitanja, kao što su zahtjevi za otkrivanje ili traženje privremenih naloga. Završno ročište je u biti suđenje na kojem će sudac ili porota odlučiti o svim spornim pitanjima između stranaka.
Za pokretanje postupka za razvod braka jedan bračni drug mora podnijeti zahtjev ili tužbu za razvod braka nadležnom županijskom sudu. U većini država, zahtjev se mora podnijeti unutar okruga u kojem se jedna od stranaka smatra rezidentom. Drugoj strani se tada mora zakonito dostaviti kopija zahtjeva. Često će sud također naložiti da se obje strane pojave na početnom ročištu za razvod u tom trenutku kako bi se utvrdilo je li svaka strana angažirala pravnog savjetnika i kako bi stekli ideju o tome koja su pitanja uključena u razvod.
Sud može odrediti, ili stranka može zatražiti, dodatno ročište za razvod u nekom trenutku tijekom postupka, ali prije suđenja, kako bi se riješila pitanja kao što je otkrivanje ili zatražila od suca da donese privremene odluke o pitanjima kao što je uzdržavanje djece ili posjed bračnog prebivališta. Kada je riječ o maloljetnoj djeci, uobičajeno je da se održi preliminarni ročište za razvod kako bi se utvrdilo tko će imati privremeno skrbništvo nad djecom dok je slučaj u tijeku. Pitanja otkrivanja kao što je dijeljenje financijskih zapisa između stranaka također mogu zahtijevati da sudac donese odluku na ročištu.
Ako su stranke u mogućnosti postići sporazumno dogovoreno nagodbu koja rješava sva pitanja u razvodu, neke će države dopustiti strankama da se odreknu konačnog ročišta za razvod. U tom slučaju, stranke će jednostavno dostaviti sporazum u pisanom obliku sudu, a sudac će ga potpisati, čime će razvod biti konačan. U drugim slučajevima potrebno je konačno, neosporno ročište za razvod braka, na kojem će sudac na sudu razmotriti uvjete sporazuma. Međutim, ako se par ne može dogovoriti, bit će zakazano konačno sporno ročište za razvod. Ovo je u biti suđenje u kojem će sudac, odnosno porota, ako se to zatraži, odlučivati o svim spornim pitanjima u predmetu, nakon čega će odluke postati nalozi suda kao dio odluke o razvodu i stranke će se razvesti.