Romanizacija je proces predstavljanja jezika latiničnim pismom. Jezici koji koriste pisma koja nisu romanizirana ponekad se stavljaju u latinično pismo kako bi se olakšalo učenje jezika ili, u nekim slučajevima, smanjila količina znanja potrebna za pisanje na jeziku. Obično postoje redoviti sustavi za romanizaciju na jeziku koji znatno olakšavaju čitanje romaniziranih tekstova, ali ponekad je u upotrebi više od jednog sustava. Iako se ova tehnika često koristi kao nastavno sredstvo, ponekad se predlaže i romanizacija kao trajna promjena u pravopisu.
Kada se osmišljava sustav romanizacije za jezik, treba uzeti u obzir nekoliko čimbenika. Važna je vjerojatnost da će romanizirani tekst proizvesti ispravan izgovor kada ga čitaju učenici stranih jezika, kao i jasnoća podjela između glasova. Novi sustavi pisanja koji se prvenstveno koriste za poučavanje moraju na neki način odgovarati stvarnom sustavu pisanja koji se koristi za jezik ako učenici ikad žele prijeći na izvorni pravopis.
Često postoje regulirani standardi za romanizaciju za određeni jezik, što može biti vrlo važno za institucije poput knjižnica koje moraju katalogizirati dokumente samo jednim pismom. Promjene u strategijama za pisanje teksta latiničnim pismom mogu rezultirati budućim kataloškim problemima. Na primjer, na kineskom jeziku različiti sustavi romanizacije predstavljaju isti zvuk s “p” ili “b”. Ti različiti sustavi mogu proizvesti isti približan zvuk kod ljudi koji su naučeni čitati kineski putem romaniziranog teksta, ali imaju velike posljedice za abecedno arhiviranje i katalogiziranje.
Ponekad se latinski tekst koristi unutar zemlje za podučavanje izvornih govornika standardiziranom obliku jezika. Ovo je obično od pomoći kada se dijalekti jako razlikuju, a sustav pisanja nije lako segmentirati. U jezicima poput japanskog koji već imaju slogovni program, pomalo je rijetko koristiti romanizaciju kao nastavno sredstvo unutar zemlje. Te zemlje, međutim, često poznaju romanizirani tekst i mogu koristiti ovaj oblik pisanja na znakovima ili drugim identifikacijskim oznakama koje koriste govornici stranih jezika.
Među brojnim problemima s romanizacijom kao trajnim ortografskim rješenjem svakako se treba uzeti u obzir gubitak izvornog sustava pisanja. Iako je poznato da se sustavi pisanja mijenjaju tijekom vremena, ponekad je slučaj da se strani sustav može vidjeti kao prijateljskiji od originala. U vrlo specifičnim okolnostima, kao što su knjižnice i učenje jezika, romanizirani tekst može biti ne samo koristan nego i bitan.