Refleks ukorjenjivanja je primitivni refleks koji se može vidjeti kod ljudske dojenčadi i mnogih neljudskih sisavaca. Pod “primitivnim refleksima” ljudi misle na reflekse koji potječu iz središnjeg živčanog sustava koji se s vremenom potiskuju. Bebe se rađaju s brojnim takvim refleksima koji su dizajnirani da im daju prednost u životu i osiguraju im da mogu preživjeti. U slučaju refleksa korijena, refleks pomaže bebi da pronađe hranu.
Ovaj se refleks zapravo prvi put pojavljuje u maternici i može potrajati do godinu dana nakon rođenja. Kada se dotakne djetetov obraz ili usta, beba će okrenuti glavu prema osjećaju, istovremeno radeći na ustima. Refleks ukorjenjivanja pomaže bebi da se uhvati za dojku ili bočicu. Ovaj refleks je obično vrlo jak i uporan, a ako beba ne uspije pokazati refleks ukorjenjivanja ili druge primitivne reflekse, to može biti znak da nešto nije u redu.
Ljudi su ponekad zbunjeni refleksom ukorjenjivanja, jer kad god se novorođenčetu dodirne obraz ili usta, ono će odgovoriti okretanjem i otvaranjem usta. Zbog toga se može činiti da je dojenče gladno kada to zapravo nije slučaj. Dojenče će također sisati stvari, zbog refleksa sisanja, a to se također može zamijeniti za znak gladi.
Ovaj primitivni refleks ponekad se naziva refleks traženja, jer dojenče traži točku kontakta koju je upravo doživjelo. Drugi primjeri primitivnih refleksa uključuju refleks hvatanja, koji su mnogi ljudi mogli primijetiti kada su u interakciji s dojenčadi, jer su dojenčad sklona hvatanju predmeta koji su im na dohvat ruke. Reakcija zaprepaštenja ili Moro refleks, refleks hodanja i Galantov refleks su druge vrste primitivnih refleksa koje se mogu vidjeti kod beba.
Tijekom normalnog razvoja dojenčeta, primitivni refleksi s vremenom nestaju. Ako potraju, to može ukazivati na zaostajanje u razvoju, a dijete bi trebao pregledati stručnjak. Primitivni refleksi se također mogu ponoviti nakon ozljede mozga. Kada se to dogodi, to znači da dio mozga koji obično potiskuje te reflekse više nije aktivan ili više ne funkcionira normalno. Neurolog može procijeniti pacijenta kako bi saznao više o tome koji refleksi izražavaju. Te se informacije mogu koristiti za prikupljanje informacija o stanju mozga pacijenta i za određivanje točne lokacije ozljede.