Ručno tkanje je umjetnost ručne proizvodnje tkanog tekstila korištenjem bilo koje od mnogih tehnika tkanja u svijetu. Tkanje proizvodi tekstil spajanjem dviju niti, obično u okomitom odnosu. Ovo je u suprotnosti s tehnikama čvorova i petlje koje stvaraju tkaninu od jednog komada pređe, kao što je slučaj u pletenju ili heklanju. U svijetu postoji mnogo različitih tradicija ručnog tkanja, a svaka tehnika tkanja koja nije automatizirana ili industrijska obično se smatra ručnim tkanjem, iako se mnogi tkalački tkalački stan mogu smatrati strojevima. Alati, materijali i tehnike korišteni u ručnom tkanju utječu na izgled gotove tkanine.
Neki od najosnovnijih elemenata ručnog tkanja uključuju interakciju niti osnove i potke koje leže okomito jedna na drugu i obično se međusobno isprepliću. Promjenom interakcije niti osnove i potke u smislu prelaska i prelaska jedne ispod druge, tkalac može stvoriti tekstil s različitim svojstvima. Boje niti osnove i potke također mogu imati veliki utjecaj na izgled konačnog predmeta, a uz pažljivo planiranje mogu se pojaviti pravilni uzorci poput kariranog ili pruga.
Postoje mnoge tehnike koje se koriste za ručno tkanje iz različitih kultura. Različiti alati mogu stvoriti različite vrste tekstila. Na primjer, kruti tkalački razboji za živicu mogu se koristiti za izradu tekstila u kojem osnova i potka međusobno djeluju na prilično redovite načine prema planu. S druge strane, tkanje tapiserija i saori često koriste različite boje potke kao način izražavanja slike ili ideje. Ovisno o tkanini koja se izrađuje, tkanje može biti vrlo složeno i zamršeno ili prilično jednostavno.
Osim tkanja tkanina, moguće je tkati i druge predmete poput košara, stolica i prostirki. Ovi projekti često koriste slične vještine, ali različite materijale i tehnike. Tkanje košara, na primjer, često uključuje kružnu konstrukciju, a ne ravnu osnovu, a u nekim slučajevima može se izvesti potpuno bez alata. Razmatranja o tome kako se ti objekti koriste također utječu na način na koji su izrađeni, a mnogi uključuju posebne tehnike za stvaranje vodootpornih ili vrlo izdržljivih objekata.
Dok se tradicionalna pređa izrađena od životinjskih i biljnih vlakana često koristi za ručno tkanje, postoje i umjetnički projekti koji koriste jedinstvene materijale za stvaranje tkanih umjetničkih djela. Rad s metalima jedan je popularan primjer, ali čak i neobičniji materijali poput paukove svile ili perja mogu se tkati kako bi se stvorila zanimljiva umjetnička djela. Ručno tkanje nije samo zanat, već i umjetnička forma, a može se prilagoditi za izražavanje različitih umjetničkih namjera.