S-Video (Razdvojeni video koji se često naziva “Super-Video”) standard je video sučelja koji se nalazi na većini audiovizualne opreme danas. S-Video je korak naprijed u odnosu na standardni kompozitni video, koji koristi žuti RCA priključak i RCA kabel, dok S-Video koristi mini-DIN utikač i S-Video kabel. Prilikom spajanja opreme koja ima obje opcije, može se odabrati korištenje S-Video.
S-Video konektori su četiri ili sedam-pinski mini-DIN utikači. Kako bi se osigurala ispravna orijentacija igala, konektor ima urezanu metalnu čahuru koja se mora ispravno poravnati s ženskim priključkom prije nego što se može umetnuti. S-Video kabeli su skuplji od RCA kabela i nisu uvijek uključeni u proizvode, ali se mogu kupiti zasebno.
S-Video pruža superiornu sliku kompozitnom videu izbjegavajući dio obrade koju kompozitni video zahtijeva. Video signal je mješavina dva odvojena toka podataka: svjetline ili luminescencije, poznate kao Y stream, i krominacije ili boje, poznate kao C tok. C signal nosi vrijednosti za crvenu i plavu, dok se zelene vrijednosti izvode. Dakle, RGB, ili crvena, zelena i plava, zauzima samo dva toka podataka unutar C signala.
U izvornom analognom video standardu koji se koristi od 1950-ih, Y/C signali se komprimiraju u jedan tok, prolaze kroz jednu RCA žicu i dekodiraju televizijski filtar u svoje Y i C elemente. Iako je trajan i praktičan, proces kompresije i dekodiranja video signala rezultira određenom degradacijom integriteta podataka. To se izravno prevodi na zaslon u gubitku kvalitete slike. S-Video čuva veći integritet signala smještajem dvije žice u jedan omotač, posvećujući po jednu za svaki od Y i C signala i eliminirajući veći dio procesa filtriranja. Veće očuvanje integriteta signala rezultira oštrijom slikom.
Kao i kod kompozitnog videa, S-Video prenosi samo vizualne podatke. Za prijenos zvuka potrebni su audio kabeli. To mogu biti standardni RCA kabeli, ili u slučaju vrhunskih CD i DVD playera, digitalne audio veze mogu biti poželjnije.
Postoje ljudi koji tvrde da ne vide značajnu razliku između kompozitnog videa i S-Videoa, dok drugi vjeruju da je prijelaz sa kompozitnog na S-Video sličan nadogradnji sustava za cijenu kabela. Neka zabuna možda leži u činjenici da su osim HDTV-a, televizijski signali i VHS vrpce kodirani kompozitnim videom. DVD-ovi su, međutim, kodirani korištenjem višeg standarda, tako da bi povećanje kvalitete slike trebalo biti očitije kada se koristi S-Video za gledanje DVD-ova. No, prije nego što vam ponestane S-Video kabela, provjerite podržava li vaša oprema komponentni video ili multimedijsko sučelje visoke razlučivosti (HDMI), a oba su superiornija od S-Video.