Sakada je pokret oka kada se oba oka brzo kreću u tandemu. To može biti popraćeno pomicanjem glave, vrata ili drugih dijelova tijela. To je proces mozga koji gledatelju omogućuje da percipira svijet oko sebe u malim, fokusiranim područjima. Brzina i put sakade mogu se koristiti za otkrivanje određenih neuroloških problema.
Postoje četiri različite vrste sakadičnih pokreta. Vizualno vođene sakade pokazuju kako se oko kreće prema novouvedenoj slici. Sakade vođene pamćenjem pokazat će da se oko kreće prema mjestu koje se pamti, ali nije nužno prisutno. Prediktivne sakade su kada oči predviđaju kretanje objekta u vidnom polju i prate ga. Konačno, anti-sakada su kada se oko odmiče od predmeta ponekad u očekivanju pokreta koji se ne događa.
Različite metode i strojevi mogu se koristiti za ispitivanje funkcioniraju li sakade u čovjeka kako su namijenjene. Ovi testovi mjere brzinu kretanja očiju i okomito i vodoravno. Određena stanja mogu se dijagnosticirati ako je brzina prebrza ili prespora u bilo kojem smjeru, uključujući pulsiranje i dismetriju prekoračenja.
Sakadijskim pokretom prvenstveno upravljaju prednja očna polja, područja mozga koja se nalaze blizu vrha glave. Drugo područje poznato kao srednja očna polja pomaže kontrolirati fizičko praćenje pokreta očiju, osobito tijekom sakade. Kada se kombiniraju, oči se mogu brzo kretati i fiksirati na područja okolnog okruženja, omogućujući uspostavljanje detaljne, trodimenzionalne mentalne slike tog područja.
Ljudsko oko, tijekom sakade, najbrže je pokretni dio tijela, te je zbog toga razvilo mehanizam poznat kao vizualna sakadična supresija. Ova funkcija očiju će blokirati sliku koju oko percipira kao mutnu da ne stigne do mozga. Time se izbjegava prijenos besmislenih informacija u mozak kada bi ih bilo nemoguće obraditi.
Postoji nekoliko poremećaja koji mogu utjecati na sakadično kretanje očiju kod ljudi. Jedan od češćih je poznat kao nistagmus i karakterizira ga sporo praćenje praćeno brzim sakadama nakon toga. Dismetrija s nedostatkom i prekoračenjem je poremećaj u kojem oči ili prekomjerno ili premalo kompenziraju kada se pokušavaju fiksirati na točku. Glisada je vrsta sakadnog poremećaja u kojem se oko ne zaustavlja na fiksnoj točki, već se polako pomiče iza te točke.