Particip prezent je jedan od pet oblika koje glagol može imati, a funkcija se mijenja ovisno o tome gdje se particip nalazi unutar rečenice. Moguća je upotreba ovih riječi kao pridjeva, imenica ili sastavnica u višedijelnim glagolima. Ovaj dio govora najlakše je identificirati kroz njegov karakteristični završetak “ing”, koji je uvijek prisutan.
Česta pogreška koju ljudi čine kada gledaju dijelove govora jest brkanje jednostavnog prezenta s participom prezenta. Kada se koriste kao glagol, ovi participi uvijek zahtijevaju jedan do četiri pomoćna ili “pomoćna” glagola. Izraz “pjeva” je primjer. “Is” je pomoćni glagol, a “pjevati” je particip prezenta. Kada je glagol u jednostavnom prezentskom obliku, može stajati samostalno, kao što je “On pjeva”.
Ako osoba vidi particip prezenta bez pomoćnog glagola, možda radi kao imenica. U tom svojstvu particip prezenta može biti subjekt, subjekat kompliment, objekt prijedloga, neizravni objekt ili izravni objekt. Na primjer, u rečenici “Navijanje uzbuđuje fanove”, “navijanje” je subjekt glagola “uzbuđuje”. Particip prezenta koji funkcionira kao imenica naziva se gerund.
Posljednja funkcija koju particip prezent može imati je da djeluje kao pridjev. Upotrijebljena na ovaj način, riječ opisuje osobu, mjesto, životinju ili stvar kroz njezino ponašanje ili djelovanje. Na primjer, osoba bi mogla reći “Automobil koji juri je plave boje.” Kroz pridjevsku upotrebu priloga prezenta jasno je što auto radi, iako “brza” nije u normalnom glagolskom položaju s pomoćnim.
Jedna od karakteristika ovog dijela govora je da, suprotno svojoj oznaci, ne ukazuje uvijek da se nešto događa u sadašnjosti. To ovisi o tome koji pomoćni glagol netko uparuje s njim. Na primjer, “je išao” je prošlost, dok je “će ići” budućnost.