Sagitalni šav ili interparijetalni šav je vlaknasti i nepomični spoj između desne i lijeve parijetalne kosti lubanje. Anatomska ravnina koja se naziva sagitalna ravnina temelji se na sagitalnom šavu i paralelna je s njim. Kako bi se omogućio rast mozga, sagitalni šav je otvoren od rođenja i s vremenom postupno okoštava ili postaje koštan poput ostalih kranijalnih šavova. Kada dođe do preranog okoštavanja ovog šava, javljaju se problemi kao što su kraniosinostoza sagitalnog šava, skafocefalija i plagiocefalija, što dovodi do problema u razvoju mozga, deformiteta i potrebe za kirurškom korekcijom. Latinski naziv sagitalnog šava je sutura sagittalis, što znači strijelasti zglob, naziv koji potječe od njegovog stražnjeg ureza u odnosu na drugi šav u lubanji koji se zove lambdoidni šav.
Dvije tjemene kosti nalaze se na stražnjem dijelu lubanje neposredno iznad okcipitalne kosti. Sagitalni šav povezuje desnu i lijevu tjemenu kost i siječe se i s lambdoidnim šavom, koji spaja tjemene kosti s okcipitalnom kostom, i s krunskim šavom, koji spaja čeone i tjemene kosti. Dok se točka presjeka između sagitalnog i lambdoidnog šava naziva lambda, točka presjeka između sagitalnog i frontalnog šava naziva se bregma. Prilikom mjerenja lubanje koriste se i lambda i bregma.
Šavovi fetusa i dojenčadi još uvijek se sastoje od velikih vlaknastih područja zvanih fontanele ili fonticuli. Najistaknutije među njima su prednja fontanela, koju čine sagitalni i frontalni šavovi, i stražnja fontanela, koju čine sagitalni i lambdoidni šavovi. Mekoća kostiju lubanje i prisutnost ovih fontanela omogućuju da se glava podvrgne oblikovanju kada prođe kroz rodni kanal tijekom porođaja.
Kraniosinostoza sagitalnog šava je stanje koje se javlja kada se parijetalne kosti prerano potpuno srastu, a to prerano sraslo se naziva sagitalna sinostoza. Obično se javlja kada postoji asimetrija između veličine zdjelice majke i veličine glave fetusa, što dovodi do sinostoze prije rođenja. Primijećeno je da su muški fetusi pod većim rizikom jer su njihove glave obično veće od glava ženskih fetusa. Iako se rizik od sagitalne kraniosinostoze ne može smanjiti prenatalno, ipak se može liječiti nakon rođenja. Uobičajeni postupak za liječenje kraniosinostoze naziva se kranijektomija, rekonstruktivna kirurgija lubanje koja pomaže ispraviti ranu fuziju sagitalnog šava i vraća normalan razvoj mozga.