Salep je tursko piće od korijena nekoliko vrsta orhideja. Pojam se može odnositi i na samo korijenje i na napitak napravljen od njih. Danas, zbog zabrinutosti za tursku populaciju orhideja, može biti teško pronaći pravi salep izvan zemlje, budući da je nacija ozbiljno ograničila izvoz. Kao rezultat toga, pića napravljena s umjetnim aromama obično su dostupna na mjestima gdje ljudi imaju ukus za ovaj osebujni proizvod.
I Orchis mascula i O. militaris koriste se za proizvodnju salepa; naziv je izveden od arapskog sahlap, što znači “orhideja”. Ovi korijeni sadrže prepoznatljiv škrob koji salepu daje jedinstvenu teksturu i blag okus. Tradicionalno, korijenje se melje i prodaje u obliku praha, a kuhari prah dodaju u tople napitke, deserte, a ponekad i sladoled.
Klasično, salep se nudi kao zimski napitak, napravljen miješanjem snage s mlijekom, šećerom i začinima. Obični salep je vrlo blagog, blago kremastog okusa, dok su verzije sa začinima nešto uzbudljivije. Prašak se također može uključiti u sladolede i šerbete za toplo vrijeme; Klasično, smrznuti deserti napravljeni s njim su žvakavi, a ne kremasti, zahvaljujući svojstvima zgušnjavanja praha.
Budući da korijenje orhideja koje se koristi za salep ima prilično sugestivan oblik, ova se hrana kroz povijest koristila kao afrodizijak. Prema načelima simpatičke medicine, liječnici bi ga preporučili i muškarcima koji su imali problema s plodnošću ili muževnošću, vjerujući da će konzumiranje predmeta koji su nalikovali na testise dati svojstva zdravih testisa.
U 1600-ima, opća fascinacija Orijentom dovela je do kratkog hira za salep u Engleskoj i nekim drugim dijelovima Europe. Obično se za aromatiziranje pića u engleskim kafićima koristila narančasta ili ružina voda, a ponekad bi se koristile i druge vrste orhideja. Danas se salep ili verzije napravljene s umjetnim aromama mogu naći u zajednicama s velikom turskom populacijom. Ljudi koji putuju u Tursku možda će htjeti iskoristiti putovanje kako bi dobili pravi puder, jer je to uistinu jedinstveno iskustvo.