U prošlosti su primjedbe kategorizirane kao sarkazam uključivale svaki ogorčen ili zajedljiv komentar namijenjen da nekoga posječe ili uvrijedi. U novije vrijeme, sarkastični jezik je uže definiran i uključuje samo one izjave koje se zbog svoje moći oslanjaju na podcjenjivanje ili ironiju. Ova se upotreba jezika ponekad identificira kao nerazgovijetno govorenje, u kojem se ono što je rečeno razlikuje od onoga što se misli. Naučiti prepoznati sarkazam nekim ljudima može biti teško, ali važno je razumjeti ovu vrstu govora kako bi se smatrali potpuno funkcionalnim govornikom jezika.
Većina govornika koji tečno govore jezik sposobna je koristiti sarkazam, ali ne mogu svi prepoznati mehanizam kojim ova vrsta govora funkcionira. Općenito, sarkazam djeluje tako da se na određenom jeziku navede nešto što nije istinito određenim tonom glasa koji je povezan s ovim uređajem. Jednostavno davanje neistinite izjave obično nije dovoljno da se primjedba identificira kao sarkastična, a ton glasa kojim se primjedba daje pomaže drugima da shvate da izjavu ne treba shvaćati ozbiljno.
Za sarkastične izraze obično se kaže da djeluju kroz ironiju, ali važno je razlikovati ironijsku situaciju i sarkastičnu primjedbu. Govor koji je sarkastičan ovisi o govorniku, ali ironičan govor obično je nenamjeran od strane govornika, stvarajući tako ironičnu situaciju. Stoga se može reći da se sarkastični jezik zbog svoje humoristične vrijednosti oslanja na ironiju, ali da ne stvara ironičnu situaciju.
Neki jezici imaju posebne načine prepoznavanja sarkastičnih primjedbi i drugih nestvarnih fraza. Predložena je i posebna interpunkcija za sarkastičan tekst. Postoji mnogo neformalnih načina da se naznači da je tekst sarkastičan, što može biti korisno jer pisani tekst ne može imati nikakvu intonaciju koja pomaže ljudima da prepoznaju sarkazam.
Djeca često uče sarkazam prirodno i ne treba ih poučavati koristiti ovaj uređaj, iako u određenim kontekstima mogu pogrešno shvatiti kako značenje treba shvatiti. U mnogim studijama pokazalo se da su djeca od pet godina sposobna percipirati sarkazam. Neki ljudi, međutim, nikada ne nauče prepoznati sarkastičnu upotrebu jezika zbog raznih problema u tumačenju društvenih situacija ili jezika. Autizam, na primjer, može vrlo otežati razumijevanje osobe kada osoba ne koristi jezik doslovno. Nemogućnost prepoznavanja sarkazma također može, u određenim slučajevima, ukazati na lezije mozga ili oštećenja mozga.