Ročište za jamčevinu je sudski postupak u kojem sudac utvrđuje ispunjava li optuženik pravo na puštanje na slobodu i što će pod njim biti uvjeti. Glavni prioriteti ročišta o jamčenju su da sudac odluči predstavlja li optuženik opasnost za zajednicu, smatra li se on ili ona rizikom od bijega i koji su uvjeti jamčevine primjereni za navodno kazneno djelo. U mnogim je regijama rasprava o jamčenju zakonski propisana procedura, koja se smatra glavnom komponentom u zakonskom postupku.
Između formalne optužbe i kaznenog suđenja može proći nekoliko tjedana ili mjeseci. U takvim slučajevima, često se smatra nelogičnim ili čak neopravdano kažnjivim pritvoriti okrivljenika koji nije proglašen krivim za kazneno djelo. Ročište za jamčevinu je proces koji omogućuje da okrivljenik bude pušten na slobodu do datuma njegovog ili njezinog suđenja.
Jedno pitanje važno za ishod ročišta o jamčenju jest ispunjava li okrivljenik pravo na jamčevinu. Sudac mora biti spreman vjerovati da optuženik neće naštetiti zajednici ili počiniti zločine dok je uz jamčevinu, da neće pobjeći i da se neće miješati u pravni postupak, kao što je zastrašivanje svjedoka. Ako okrivljenik ne uspije uvjeriti suca u bilo koje od ovih ključnih pitanja, jamčevina se može odbiti, a okrivljenik se može zadržati do početka suđenja. Čimbenici koji mogu utjecati na sučevu odluku o kvalifikacijama tijekom ročišta o jamčenju mogu uključivati okrivljenikovu prethodnu kaznenu povijest, prirodu kaznenog djela, ponašanje tijekom pritvora te prisutnost ili odsutnost nasilja u navodnom zločinu. Određena kaznena djela mogu dopustiti sucu da odbije jamčevinu, ali ti se propisi uvelike razlikuju ovisno o nadležnosti.
Druga funkcija ročišta o jamčenju je omogućiti sucu da odredi uvjete jamčevine, ako se optuženik uspješno kvalificira za oslobađanje. Ako sudac ne sumnja da će se svjedok vratiti na suđenje ili da će u međuvremenu djelovati zakonito, a prekršaj je lakši, može biti pušten na slobodu uz jednostavno obećanje da će se vratiti i poštivati zakon. U slučaju malodobne djece ili nesposobnih odraslih osoba, sud može odrediti treću osobu, kao što je skrbnik, odgovornom za vraćanje okrivljenika na suđenje. Drugi uvjeti za puštanje na slobodu mogu uključivati zaštitne naloge da se klonite svjedoka ili žrtava zločina, obećanje da ćete izbjegavati alkohol ili drogu, te dogovor o pohađanju sastanaka ili savjetovanja za uvjetni otpust.
Ako sudac ima neke sumnje, ili je prekršaj značajan, može se odrediti novčana jamčevina. To se može postići gotovinom, zalogom imovine ili kombinacijom to dvoje. Ako optuženik nema nikakvu imovinu koja se može upotrijebiti za plaćanje jamčevine, on ili ona mogu dobiti jamstvo od obveznika jamčevine.
Ročište o jamčevini pruža optuženiku i njegovim ili njezinim odvjetnicima priliku da utječu na uvjete jamčevine. Koristeći iskaze svjedoka, pisane izjave ili dokaze o jakim vezama sa zajednicom, tim obrane može izgraditi argument za minimalne zahtjeve za jamčevinu. Iako ročište za jamčevinu nije prilika za dokazivanje nevinosti, može biti prilika da se pokaže sudu da je optuženik pouzdan i da nije prijetnja nikome. Dobro pripremljena prezentacija saslušanja o jamčenju može uvelike smanjiti iznos novca potreban za jamčevinu.