Program Federalnog Family Education Loan (FFEL) pokrenut je američkim Zakonom o visokom obrazovanju iz 1965. godine kako bi se privatnim zajmodavcima pružili poticaji za izdavanje studentskih zajmova s federalnim jamstvom. Roditelji i studenti mogli su se prijaviti za te zajmove po nižoj stopi nego što bi inače dobili izvan programa; novac je bio namijenjen pokrivanju troškova visokog obrazovanja. Prema Ministarstvu obrazovanja SAD-a, 67 milijardi američkih dolara (USD) bilo je dostupno samo u 2009. godini kroz program Federalnog Family Education Loan za financiranje studenata koji pohađaju visoko obrazovanje.
Svrha davanja poticaja bila je poticanje kreditiranja učenika i roditelja vezano uz obrazovanje. Prije Saveznog programa zajma za obiteljsko obrazovanje, većini obitelji niže do srednje klase bilo je preskupo priuštiti si slanje djece na visoko obrazovanje. Banke su također bile manje vjerojatno da će davati kredite studentima, jer se smatralo da imaju visok rizik od neplaćanja. Ovaj je program omogućio potrebnu poveznicu kako bi učenici iz kućanstava s nižim primanjima i dalje mogli steći visoko obrazovanje u strukovnoj školi, fakultetu ili sveučilištu.
Privatni zajmodavci financirali su studentske zajmove kako bi dobili subvencije od savezne vlade. Subvencije su kompenzirale zajmodavce za smanjenje kamatnih stopa i za sve naknade povezane s obradom i održavanjem ovih studentskih zajmova. Vlada je također nadoknadila zajmodavcima ako studenti ili roditelji ne plaćaju svoje zajmove. Učenici i roditelji su bili ograničeni na iznos koji su mogli posuditi svakog semestra na temelju njihove razine prihoda i broja kreditnih sati koje je učenik upisao u školu.
Vrste zajma koje se nude u okviru programa Federalnog Family Education Loan uključuju subvencionirane Staffordove zajmove, nesubvencionirane Staffordove zajmove, savezne PLUS zajmove i savezne konsolidacijske zajmove. Vlada je plaćala kamate na subvencionirane Staffordove zajmove sve dok studenti nisu diplomirali na svom programu. Federalni PLUS zajmovi stvoreni su kako bi roditelji učenika imali pristup nižim stopama zaduživanja za pokrivanje troškova obrazovanja. Federalni konsolidacijski zajmovi omogućili su studentima kombiniranje više zajmova u jedan korištenjem formule ponderiranog prosjeka.
Savezni program zajma za obiteljsko obrazovanje završio je 26. ožujka 2010., nakon što je donesen Zakon o zdravstvenoj skrbi i obrazovanju iz 2010. godine. Krediti su se po ovom programu dijelili do 30. lipnja 2010. Zakonom o usklađivanju zdravstvene zaštite i obrazovanja uveden je novi program pod nazivom Program izravnih zajmova. Prema novom programu, vlada izravno daje zajmove studentima umjesto da banke budu posrednici. Svrha restrukturiranja ovog programa bila je ušteda novca poreznih obveznika tako što više ne plaćaju premiju prilikom prolaska kroz zajmodavce.