Savršeni zločin je zločin za koji počinitelj zločina nikada neće biti uhvaćen, ili ako je uhvaćen onda neće biti osuđen za zločin. Stroža definicija pojma ukazuje na to da da bi zločin bio uistinu savršen, zločin uopće ne bi trebao biti otkriven, uklanjajući svaku mogućnost da će osoba ikada biti uhvaćena ili suđeno za zločin. Ovo nije nužno bilo koji određeni zločin, ali se može odnositi na bilo koju vrstu kaznenog djela koje prkosi rješenju. Savršeni zločin obično se odražava na zločinca i ne ukazuje na loš učinak onih koji istražuju zločin.
Često izvor inspiracije za pisce krimića, savršen zločin je svaki hipotetski zločin koji se ne može razriješiti ili čak primijetiti. U svom najslobodnijem značenju, riječ je o zločinu koji se jednom počinje iz nekog razloga ne može riješiti. Postoje neki stvarni primjeri “savršenog zločina” uključujući slučajeve u kojima su dokazi u predmetu ovisili o deoksiribonukleinskoj kiselini (DNK) koji su ukazivali da je počinitelj bio jedan od para identičnih blizanaca. Budući da se dokazi nisu mogli koristiti za razlikovanje koji je blizanac počinio zločin, kada su oba blizanca ostala nevini, bilo je malo mogućnosti da se jedan od njih procesuira.
Pisci koji stvaraju krimiće često misle na složenije ili kreativnije vrste savršenih zločina; takav se zločin često koristi za izazivanje istražitelja koji djeluje kao protagonist. To može uključivati ubojstvo u “zaključanoj sobi”, u kojem se osoba nađe mrtva u sobi, često jasno žrtva ubojstva, ali je soba zaključana iznutra. Neki istraživači ili istražitelji primjenjuju strožu definiciju na pojam, a za njih samo zločin koji ostane neotkriven predstavlja savršen zločin. Iako to znači da bi samo zločinac bio svjestan da je zločin počinjen savršeno, to bi bilo nemoguće riješiti jer bi ostalo nepoznato.
Savršeni zločin se obično smatra pokazateljem briljantnosti ili makinacije kriminalca. Ova vrsta kriminala ne ostaje nerazriješena zbog pogrešaka ili propusta učinjenih u ime istrage, već usprkos radu koji se ulaže u rješavanje slučaja. Savršen zločin je, u biti, toliko temeljito isplaniran i pažljivo počinjen da ne postoje dokazi koji bi mogli upućivati na to tko je počinio zločin, barem ne uvjerljivo. U stvarnosti, takvi su zločini prilično rijetki, a većina kriminalaca čini brojne pogreške tijekom počinjenja zločina što istražiteljima pruža dokaze pomoću kojih ih mogu pronaći.