Schengenski sporazum je sporazum iz 1985. koji su potpisale Francuska, Zapadna Njemačka, Luksemburg, Belgija i Nizozemska, u kojem su se zemlje složile poduzeti korake za smanjenje graničnih kontrola među njima. Prije Prvog svjetskog rata bilo je moguće putovati cijelom Europom bez putovnice; granične kontrole koje zahtijevaju izdavanje i provjeru putovnica započele su tijekom rata i ostale su na snazi nakon što je završio. Schengenski sporazum bio je usmjeren na uklanjanje tih kontrola iz Prvog svjetskog rata. Godine 1990. potpisan je prateći ugovor i zajedno su poznati kao Schengenski sporazum. U konačnici, cilj sporazuma bio je s vremenom omogućiti slobodno kretanje ljudi između tih zemalja.
Kako bi se postigao cilj slobodnog kretanja preko granica, prvi koraci poduzeti odredbama Schengenskog sporazuma iz 1985. bili su da potpisnice ugovora usvoje standardizirani sustav politika koje uključuju i zahtjeve za azil i vizu. Ukinute su provjere putovnica; umjesto zaustavljanja i pretraživanja svakog vozila, ona sa zelenim simbolom vize na vjetrobranskom staklu mogla bi proći ravno. Kontingent straže, međutim, ostao je na granicama kako bi vizualno provjerio vozila koja prolaze. Istodobno je sastavljena vrlo velika baza podataka, Schengenski informacijski sustav, kako bi zemlje mogle dijeliti informacije preko granica kako o ljudima tako io robi koja je prolazila kroz ono što je postalo poznato kao Schengensko područje. Godine 1990. izmijenjeni Schengenski sporazum poduzeo je ove korake dalje donošenjem odredbi koje bi dovele do potpunog ukidanja graničnih provjera.
Schengensko područje djeluje vrlo slično kao i jedna država, što se tiče međunarodnih putovanja. Postoje granične kontrole za ljude koji ulaze i izlaze iz tog područja, ali ne postoje unutarnje granične kontrole. Od svog početka s pet nacija, ova zona bez granica proširila se na više od dvadesetak zemalja u Europi s ukupnom populacijom od više od 400 milijuna ljudi.
Trebalo je oko 10 godina da se sve odredbe Schengenskog sporazuma provedu. U to vrijeme granične postaje bile su zatvorene i često uklanjane. Zemlje sudionice dužne su ukloniti sve prepreke slobodnom protoku prometa na unutarnjim granicama. Putnici trebaju imati na umu da sve redovne granične kontrole, kao što su zahtjevi za pokazivanjem putovnica i vize, i dalje postoje za ulazak u schengenski prostor. Međutim, nakon ulaska u to područje, putnik će se moći slobodno kretati preko unutarnjih granica zemalja koje sudjeluju u Schengenskom sporazumu.