Suđenje Scopesu, koje se često naziva “Suđenje majmunima Scopes”, dogodilo se 1925. godine kada je država Tennessee gonila Johna Thomasa Scopesa zbog kršenja zakona Butlera, koji je nastavnicima u javnim školama zabranio podučavanje o evoluciji čovjeka. Suđenje Scopesu imalo je jake političke implikacije, zbog čega je postalo široko publicirano. Osim toga, suđenje je dosljedno držano kao primjer sukoba između znanosti i religije.
Specifična učenja o kojima je riječ uključivala su korištenje knjige Georga W. Huntera Civic Biology u srednjoj školi. Svrha suđenja Scopesu i Butlerovog zakona bila je zaštita od podučavanja “eugenike”. Eugeniku je skovao rođak Charlesa Darwina, Sir Francis Galton, eugeniku je primjena Darwinove teorije evolucije koja se sastojala od aktivne manipulacije ljudskim genskim fondom na temelju pretpostavke da su određene ljudske rase superiorne u odnosu na druge. Hitler je kasnije koristio eugeniku kako bi opravdao svoje istrebljenje milijuna Židova.
Scopes je predavao matematiku i trenirao nogomet u Daytonu, Tennessee. Povremeno je zamjenjivao profesora biologije u srednjoj školi. Tvrdio je da nikada nije držao lekciju o evoluciji, ali je prihvatio optužbu kako bi se borio protiv Butlerovog zakona. Uhitila ga je Sue Hicks, gradska odvjetnica u Daytonu, koja mu je ujedno bila i prijateljica. Poznati pjesnik Shel Silverstein koristio je Hicksa kao inspiraciju za svoju pjesmu “Dječak po imenu Sue” koju je kasnije snimio poznati glazbenik Johnny Cash.
Scopes je bio omiljen u zajednici i nikada nije otišao u zatvor, kao što se često govori u izvještajima o suđenju Scopesu. Oformio je visokokvalificirani tim pravne obrane uključujući Clarencea Darrowa, Dudleyja Fielda Malonea, profesora prava i odvjetnika iz Američke unije za građanske slobode (ACLU). Tennessee je predstavljao William Jennings Bryan, poznati političar koji se nije bavio odvjetništvom više od 30 godina.
Suđenje Scopesu započelo je 10. lipnja 1925. i završilo 21. lipnja nakon što su svi dokazi predočeni sudu. U nastojanju da zabrani Bryanu, poznatom po svojim govorničkim vještinama, da govori, Darrow je zatražio da porota proglasi njegovog klijenta krivim. Porota je glasala jednom i za devet minuta vratila osuđujuću presudu. Scopesu je naloženo da plati kaznu od 100 dolara, koju nikada nije platio jer sucima nije bilo dopušteno odrediti kazne veće od 50 dolara.
Scopes i njegov tim su se više puta žalili na odluku. Odluka nižeg suda bila je potvrđena svaki put dok slučaj nije stigao do Vrhovnog suda. Vrhovni sud je ostao pri tvrdnji da je odluka ustavna, ali je predmet vratio nižem sudu jer je prvotni sudac odredio previsoku kaznu.