Zahtjev SEC-a je vrsta službenog dokumenta koji se podnosi Komisiji za vrijednosne papire i burze (SEC). Pravila SEC-a zahtijevaju od tvrtki i pojedinaca da redovito podnose takve dokumente. Uobičajene vrste podnošenja SEC-a uključuju godišnja i tromjesečna izvješća javnih poduzeća.
SEC je savezna agencija odgovorna za reguliranje industrije vrijednosnih papira u Sjedinjenim Državama i provođenje relevantnih saveznih zakona. Ima ovlast pokretanja vlastitih građanskih tužbi za prekršaje, kao i rad zajedno sa službenicima za provođenje zakona na pokretanju građanskog postupka. Jedna od njegovih ključnih uloga je osigurati da tvrtke objavljuju dovoljno podataka kako bi ulagači i potencijalni investitori mogli donijeti informirane odluke. Dostupnost ovih informacija dio je osnove po kojoj država ne jamči ulaganja na tržišta vrijednosnih papira, pa je ulaganje u dionice rizičnije od, primjerice, štednje na bankovnom računu.
Dvije najpoznatije vrste podnošenja SEC-a su 10-Q i 10-K, koji su tromjesečna, odnosno godišnja izvješća koja podnose sve tvrtke čijim se dionicama javno trguje. Tvrtke se mogu odlučiti slati godišnje izvješće ulagačima koje sadrži neke ili sve informacije u 10-K, plus dodatne informacije po izboru tvrtke. To ne mijenja obvezu podnošenja 10-K u potrebnom formatu.
Velik dio podataka u 10-K pokriva financijski učinak tijekom cijele godine. Tvrtke su također dužne dati pojedinosti o najvišim i najnižim tržišnim cijenama dionica tijekom cijele godine. Često najzanimljivije 10-K informacije dolaze u odjeljcima s detaljima o pravnim postupcima koji su u tijeku i potencijalnim rizicima koji bi mogli utjecati na buduće poslovanje tvrtke. U mnogim slučajevima, ovi će odjeljci otkriti događaje i sporazume u industriji koji prije nisu bili javno poznati.
10-Q sadrži istu vrstu informacija kao i 10-K, ali ne mora biti toliko detaljan. Glavna razlika je u tome što se financijski izvještaji ne moraju revidirati u 10-Q. Tvrtka podnosi samo tri 10-Q dokumenta godišnje, s podacima za posljednje tromjesečje financijske godine uključenim u 10-K.
Od 1996., gotovo svaki SEC dokument se dodaje u EDGAR, bazu podataka koja je formalno poznata kao elektronički sustav za prikupljanje, analizu i dohvat podataka. Uvođenje EDGAR-a osmišljeno je kako bi se značajno smanjili troškovi ulagača koji pristupaju podacima o podnescima, kako za ulagača tako i za SEC.