Sedum, ili stonecrop, je rod sukulentnih biljaka iz porodice Crassulaceae. Postoji više od 400 vrsta, koje uključuju jednogodišnje bilje, puzavo bilje i grmlje. Biljke iz ovog roda popularne su u vrtovima kao pokrivač tla zbog svoje izdržljivosti i atraktivnog izgleda. Većina ima cvjetove s pet latica i dolazi u zelenim, crvenim, ružičastim, zlatnim i žutim varijantama.
Dok se sedum najčešće uzgaja kao pokrivač tla, neke su sorte popularne kućne biljke. To uključuje Sedum morganum ili magareći rep, svijetlozeleni sukulent sa svijetloružičastim cvjetovima, i Sedum rubrotinctum, koji se također naziva biljka zrna graha, koja ima okrugle zelene i crvene listove. Ove sobne biljke prilično su jednostavne za njegu i većina se može uzgajati iz reznica. Osjetljive su na prekomjerno zalijevanje, osobito u mjesecima kada miruju.
Kao i svi sukulenti, biljke seduma pohranjuju vodu u svoje lišće, dajući im natečen, mesnati izgled. Većina sorti je porijeklom iz suhih područja, i dok je nekima potrebna toplina i ne podnose hladnoću, druge su otporne na hladnoću, ali ne uspijevaju dobro na vrućini. Sve vrste su izdržljive i ne zahtijevaju održavanje, a ta kvaliteta ih čini popularnima za neiskusne vrtlare i kao pokrov za velike površine. Također su ponekad preferirani od trave kao pokrivača za zelene krovove – krovove zgrada koji su potpuno prekriveni vegetacijom. Sedum lineare ili iglica, vrsta porijeklom iz istočne Azije, predložena je za zelene krovove u Šangaju, Kina.
Jedna sorta, Sedum reflexum, koristi se kao zelena salata u Europi. Kiselog je, trpkog okusa i obično se naziva bockalica, kameni orpin ili krivi žuti kamenac. Druga sorta, Sedum acre ili grizna stonecrop, je oštrog i trpkog okusa i pomalo otrovna. Povijesno gledano, koristio se za izazivanje pobačaja i za liječenje epilepsije i kožnih oboljenja. Previše hrane može uzrokovati grčeve, iritaciju sluznice ili paralizu.