U svom izvornom smislu, seigniorage se odnosi na razliku između troškova proizvodnje valute i vrijednosti te valute, odnosno njenog neto prihoda. Ako je država sposobna proizvesti novi novac po nižoj cijeni od one po kojoj je novac procijenjen, neto prihod je pozitivan i država je ostvarila dobit. Ako je trošak proizvodnje novca veći od vrijednosti novca, vlada gubi gubitak. Međutim, u zemljama koje rade na sustavu fiat novca, seigniorage poprima nešto drugačiju definiciju. Fiat novac se danas koristi u većini zemalja i u osnovi znači bilo koji oblik valute koju vlada zemlje smatra zakonitim sredstvom plaćanja. U fiat sustavu, seigniorage se može definirati kao kamate koje vlada zarađuje od vrijednosnih papira koji su povučeni u zamjenu za proizvodnju više papirnatog novca. To je, drugim riječima, razmjenjiva vrijednost valute.
Seigniorage se može relativno lako izračunati s vladama koje prvenstveno koriste metalne kovanice za valutu. Zbrojite koliko košta izbijanje svakog komada bakra, zlata ili srebra i oduzmite to od vrijednosti dodijeljene novčiću. Vlade koje uspješno kovaju nove novčiće čija je proizvodnja vrijedna više nego što koštaju obično ostvaruju ekonomski profit.
Ova definicija seignioragea također se primjenjuje na vlade koje izdaju papirnati novac potkrijepljen plemenitim metalima, obično zlatom. Svaka novčanica predstavlja stvarni komad zlata koji se nalazi u trezoru banke. Trošak kovanja papirnatog novca, u suprotnosti s vrijednošću koja mu je dodijeljena prema vrijednosti metala koji ga podržava, bila bi seigniorage te valute.
U sustavu fiat novca, papirni novac nije podržan zlatom ili bilo kojim drugim plemenitim metalom. To je ono što se misli kada se kaže da papirnati novac nema intrinzičnu vrijednost. Jedina vrijednost koju novac ima je ono što mu vlada i narod nacije pripisuju. Drugim riječima, vrijednost novca održava se isključivo kolektivnom vjerom. Ako nacija odjednom prestane smatrati da je novčanica nešto vrijedna, više nije. Ova vrsta novčanog sustava mijenja način na koji se dobiva seigniorage.
Budući da je vrijednost novca sastavljena u fiat sustavu, mora postojati nova metoda za točnu procjenu troškova proizvodnje novca u odnosu na njegovu vrijednost. To se postiže tako da vlada skida kamate s raznih vrijednosnih papira – kao što su državne obveznice – u zamjenu za izdavanje novog novca. Dobivena kamata je seigniorage, odnosno neto prihod zarađen izdavanjem novog novca.