Seizmičko bušenje, također poznato kao bušenje rupa, je bušenje koje se provodi kao dio seizmičkog istraživanja geološke formacije. U takvim istraživanjima tim koristi niz kontroliranih vibracija za generiranje karte podzemnih struktura. Ova karta može odrediti gdje leže naslage korisnog materijala i koliko će one biti dostupne opremi za bušenje. Seizmička istraživanja su važan dio istraživanja nafte i plina, a koriste ih i istraživači koji žele mapirati geološke formacije u znanstvene svrhe.
U seizmičkom bušenju tvrtka koristi posebno dizajniranu bušilicu za kopanje rupe do željene dubine. U tu svrhu dostupne su bušilice za zrak i vodu, a često se postavljaju na sanjke ili mobilne platforme. To omogućuje timu da brzo premješta bušilicu između lokacija, što može biti kritično u velikoj anketi. Vrijeme potrebno za postavljanje platforme za bušenje i njezinu stabilizaciju može značajno dodati ukupnom vremenu potrebnom za istraživanje, pa timovi pokušavaju koristiti mobilne bušilice kada je to moguće.
Nakon što potonu rupu, članovi tima mogu postaviti eksploziv unutra. Ovi eksplozivi će uzrokovati podzemne vibracije kada eksplodiraju. Uz korištenje seizmičke opreme tim može pratiti kretanje i odraz vibracija. Ove im informacije mogu pomoći da naprave kartu podzemnih obilježja i formacija. Tim za seizmičko bušenje može uključivati geologe, stručnjake za eksplozive i drugo osoblje s obukom za seizmička istraživanja.
Obično je potrebna dozvola za seizmičko bušenje. Proces može biti ometajući i može uzrokovati probleme biljkama, životinjama ili stanovnicima u regiji. Podnositelji zahtjeva za dozvolu moraju opisati područje u kojem žele raditi i što će tamo raditi. Dok su na licu mjesta, članovi tima obično slijede postavljene protokole tvrtke kako bi stranica bila što sigurnija. Oni također kontroliraju otpadni materijal kako bi mjesto održali čistim i urednim.
Ako seizmičko bušenje sugerira da je formacija održiva, tim može točno odrediti neke lokacije za bušenje stvarnih bušotina. Tvrtka bi mogla potopiti neke testne bušotine kako bi potvrdila nalaze prije nego što započne proizvodnju u punom opsegu na gradilištu. Ova istraga i istraživanje mogu biti skupi, pogotovo kada tvrtke smatraju da neće svako ciljano mjesto dati upotrebljive naslage. Neka nalazišta možda nemaju nikakav koristan materijal, dok druga ležišta mogu biti vidljiva na seizmičkom istraživanju, ali u biti nedostupna zbog svoje dubine ili konfiguracije.