Seksoterapija je psihološka terapija usmjerena na seksualne probleme. Par bi to mogao poduzeti ako jedan ili oba člana imaju seksualne probleme. Alternativno, pojedinac bi mogao tražiti seksualnu terapiju kako bi prevladao jednu ili više poteškoća koje su usmjerene na seks poput ovisnosti o pornografiji, nemogućnosti postizanja erekcije ili oporavka od seksualne traume. Uglavnom ovu terapiju nude osobe koje su licencirani savjetnici, ali su se također specijalizirali za seksualne poteškoće. Mnogi redoviti terapeuti i savjetnici također rade s ljudima na seksualnim pitanjima, posebno u kontekstu rada na raznim emocionalnim pitanjima.
Jedna stvar koju seksualni terapeuti mogu učiniti je osigurati da ne postoje medicinski razlozi za seksualne probleme. Da bi to učinili, mogu se konzultirati s liječnicima stručnjacima u tim područjima i preporučiti te liječnike svojim klijentima. Isključivanje mogućih medicinskih uzroka seksualnih izazova može biti od velike koristi. Ne proizlaze svi problemi iz psihičke disfunkcije, a neki se mogu riješiti medicinski.
Ipak, tijekom većeg dijela seksualne terapije kakva postoji danas, ljudi pričaju o svojim problemima i povremeno bi mogli raditi domaće zadatke koji bi mogli uključivati seksualni angažman s drugima. Potonje posebno vrijedi za parove. Pogrešno se vjeruje da ovaj oblik terapije znači seksualni angažman ili dodir s terapeutom. Takvo uvjerenje zahtijeva malo objašnjenja.
Većini terapeuta zabranjeno je imati bilo kakav seksualni angažman s klijentom. Neki seksualni terapeuti rade s onim što se naziva seksualnim surogatima. Surogatsko majčinstvo ove vrste može, ali ne mora biti legalno u određenim regijama. Seksualni surogat može spolno komunicirati s klijentima kako bi prevladao određene probleme. Nitko nije obvezan zaposliti surogat i većina seksualne terapije doista ne koristi ovaj pristup. Seksualno surogat majčinstvo se može smatrati visoko profesionalnim u određenim krugovima i nepotrebnim u drugima.
Mnogi ljudi postaju zabrinuti pri pomisli na poduzimanje seksualne terapije jer to znači razgovarati o privatnim i teškim stvarima o kojima parovi možda čak i ne razgovaraju. Ipak, ovaj oblik terapije može biti uspješan i često je kratkog trajanja. Parovi ili pojedinci su prisutni s problemima, a terapeut je zahvaljujući opsežnoj obuci u stanju ukazati na moguća rješenja ili načine kako zaobići probleme. Štoviše, sve što nastoji povećati komunikaciju o seksualnim pitanjima vjerojatno će samo po sebi biti od koristi na razne načine.
Još jedna stvar koju većina ljudi želi znati je trebaju li posebno seksoterapeuta. Ovo je stvarno do svakog pojedinca. Ako problemi sa seksualnošću nisu jedini problem i ako postoje mnoga druga pitanja koja zaslužuju rješavanje, seksualna terapija možda nije najbolji način. Od veće pomoći mogao bi biti rad s terapeutom specijaliziranim za parove ili individualno savjetovanje gdje se seksualna pitanja mogu rješavati kao dio posla. Ako seksualni problem potraje i nakon takvog rada, seksualna terapija bi tada mogla biti korisna.