Seksualna trgovina događa se kada su pojedinci prisiljeni, prisiljeni ili prevareni na obavljanje komercijalnih seksualnih radnji. Zarada ide trgovcima, koji obično imaju neki oblik kontrole nad svojim žrtvama, sprječavajući ih da potraže pomoć ili pobjegnu. Žrtve seksualne trgovine većinom su žene i djevojke, ali mogu biti bilo kojeg spola ili bilo koje dobi. Ova aktivnost je oblik ropstva i često prelazi državne ili međunarodne granice.
Trgovci ljudima pronalaze svoje žrtve pokupujući bjegunce, reklamirajući radnike u zemljama pogođenim siromaštvom i kupujući ih od obitelji ili supružnika. Zarobljenice su prisiljene na prostituciju ili izložbe poput pornografije, striptizeta ili seksualnih emisija uživo. Trgovci ljudima koriste psihičko zastrašivanje i fizičko nasilje kako bi kontrolirali žrtve. Žrtve često surađuju jer se boje da će njihove obitelji ako to ne čine.
Mladi su posebno osjetljivi na seksualnu trgovinu. Odbjegli tinejdžeri ili djeca koja žive na ulici često očajnički žele pronaći način podrške. Trgovci im plijene obećavajući hranu, sklonište i obrazovanje. Ljudi iz manje razvijenih zemalja koji traže posao mogu završiti porobljeni od strane prijestupnika seksualne trgovine i prisiljeni na prostituciju. Bez ikakvog novca ili vanjskih veza, nemaju načina za bijeg.
Žrtve seksualne trgovine suočavaju se s brojnim opasnostima. Osim premlaćivanja ili mučenja, mogu biti izgladnjeli, prisiljeni raditi do iznemoglosti ili uzimati droge o kojima mogu postati ovisni. Mogu biti pothranjeni i oboljeti od spolno prenosivih bolesti kao što su gonoreja, sifilis, HIV/AIDS ili druge bolesti kao što su tuberkuloza i hepatitis. Žrtve mogu ubiti njihovi otmičari. Također je vjerojatno da će patiti od psiholoških problema kao što su depresija, suicidalne misli, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i traumatsko vezivanje, poznato kao Stockholmski sindrom.
Seks turizam je profitabilna industrija, posebno u srednjoj i jugoistočnoj Aziji, južnoj Europi i dijelovima Kariba i Afrike. Putnici iz cijelog svijeta skupo plaćaju priliku da imaju seks s maloljetnikom ili da se upuste u radnje koje su možda zabranjene tamo gdje žive. Prema saveznom zakonu SAD-a, stroge kazne ciljaju na građane koji putuju u svrhu upuštanja u seks s maloljetnikom ili koriste poštu ili internet za sudjelovanje u ilegalnim aktivnostima trgovine ljudima. Ministarstvo pravosuđa SAD-a (DOJ) odgovorno je za istragu i progon trgovaca seksom i njihovih kupaca. Žrtve u SAD-u, građani ili ne, mogu dobiti pomoć i sredstva za kontakt sa svojim obiteljima putem Ministarstva zdravstva i socijalnih usluga (HHS).
Međunarodna suradnja nužan je korak u zaustavljanju trgovine seksualnim uslugama. Ujedinjeni narodi su 2000. godine uspostavili Protokol za sprječavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebice ženama i djecom. Do 2009. potpisalo ga je 117 zemalja. Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal (UNODC) snosi odgovornost za primjenu ovog protokola. Vijeće Europe također surađuje s Ujedinjenim narodima kako bi pomoglo u osiguravanju zaštite za žrtve seksualne trgovine i drugih kršenja ljudskih prava.