Sekularna država je ona u kojoj je vjeri izričito zabranjeno da igra izravnu ulogu u vladi. U nekim slučajevima, sekularna država može prijeći dalje od zabrane aktivnog vjerskog uključivanja u politiku i provoditi politiku namjerno osmišljenu da smanji ulogu vjere u građanskom ili nacionalnom životu. Neki ekstremni oblici sekularne države mogu zamijeniti religiju sekularnim kultom države ili vođe. U drugim slučajevima, međutim, sekularna država može biti osmišljena tako da ne ograničava ili napada vjersku praksu, već da omogući slobodno ispovijedanje različitih oblika religije unutar jedne države.
Ideja sekularne države, iako ponešto zahvaljuje izrazito neduhovnim ritualima koji su se koristili u čast rimskih careva kao izraz domoljublja, uglavnom je proizvod prosvjetiteljstva. Mislioci prosvjetiteljstva, iako često religiozni, bili su zabrinuti zbog uloge koju je organizirana religija igrala tijekom ljudske povijesti. Posljedično, ovi mislioci, posebice francuski filozofi, bili su skeptični prema organiziranoj religiji i općenito su tvrdili da religiju treba isključiti iz političkog života.
Dvije najvažnije revolucije 18. stoljeća, Američka revolucija i Francuska revolucija, bile su djelomično inspirirane antireligijskim idejama prosvjetiteljstva, ali su dovele do vrlo različitih ishoda. Stvoritelji američkog ustava, iako su uglavnom bili ljudi od vjere, izradili su dokument za koji većina znanstvenika vjeruje da je namjera spriječiti bilo koju religiju da dominira vladom. To čini tako što sprječava vladu da uspostavi državnu religiju. Ova raznolikost sekularnih država danas je prilično uobičajena u zapadnom svijetu, gdje se religija općenito tolerira, ali je državna mašinerija zaštićena od službene kontrole jedne sekte.
Francuska revolucija je u početku proizvela državu sličnu onoj stvorenoj u Americi, ali je tijekom svog najradikalnijeg razdoblja nastavila promovirati kult građanina. Ovaj kult pokušao je zamijeniti konvencionalno religijsko uvjerenje vjerom u državu i naciju. Takva se politika pokazala nepopularnom i ovaj eksperiment je nestao sa završetkom radikalne faze Francuske revolucije.
Komunističke nacije obično se otvoreno protive vjerskim uvjerenjima. Najveća sekularna država u suvremenom svijetu je Narodna Republika Kina, koja tolerira neke vjerske običaje, ali preferira nereligijski svjetonazor. Druge komunističke države agresivnije su djelovale protiv vjere. Sovjetski Savez, posebno pod Josipom Staljinom, bio je militantno sekularan. Napori širenja ateizma u konačnici su bili neuspješni i napušteni su tijekom najmračnijih dana Drugog svjetskog rata u korist taktičkog, hitnog saveza s pravoslavnom crkvom. Međutim, tijekom kampanje za iskorenjivanje religije počinjeno je mnogo nasilja.
Moderna Turska je još jedan veliki primjer sekularne države. Osnivači moderne turske države smatrali su da je vjera izazvala stagnaciju u Osmanskom Carstvu te su provodili politiku isključivanja vjere iz javnog političkog života i isključivanja vjerskih pogleda iz vlasti. Sekularna priroda vlasti u Turskoj počela je nagrizati posljednjih godina jer su političke stranke s vjerskim korijenima dobile visoke izabrane dužnosti. Godine 2011. ovo je dio šireg trenda u islamskom svijetu gdje je prvi val antikolonijalnih vlada bio izrazito sekularan, ali su novije vlade imale jače veze s religijom.