Nakon što tvrtka izda dionice na tržištima kojima se javno trguje, može otkriti da treba prikupiti dodatni kapital ili novac iz nekog poslovnog razloga. Jedan od načina da se to postigne je pokretanje sekundarne ponude, u kojoj više dionica, ili dionica, postaje dostupno ulagačima, kako maloprodajnim tako i institucionalnim, za kupnju i prodaju na javnim tržištima. Postoje prednosti i nedostaci u tome.
Tvrtka koja je već izdala dionice u debitantskoj inicijalnoj javnoj ponudi (IPO) ima pravo na prodaju dodatnih dionica u sekundarnoj ponudi. Izdavateljska korporacija, obično glavni financijski direktor, radit će zajedno s investicijskom bankom kako bi odredila odgovarajući broj dionica za prodaju, kao i tržišnu cijenu po kojoj će se prodati svaka pojedinačna dionica. Inače, ova investicijska banka mogla bi dobiti određene privilegije za kupnju dionica u sekundarnoj ponudi po diskontnoj cijeni.
U Sjedinjenim Državama, broj dionica koje se mogu prodati u takvoj transakciji unaprijed je određen na temelju prospekta koji tvrtka podnosi regulatornom tijelu u regiji u vrijeme IPO-a. Međutim, ove vrste prodaje dionica mora odobriti upravni odbor tvrtke. Obično će tvrtka dati najavu s detaljima o komponentama prodaje, kao što je koliko će dionica biti prodano i koliko dugo.
Moglo bi postojati niz razloga koji tjeraju menadžerski tim tvrtke na izdavanje dionica u sekundarnoj ponudi. Na primjer, tvrtka bi mogla imati akviziciju na vidiku, ali nema dovoljno kapitala da kupi posao koji želi integrirati u svoj entitet. Jedan od načina prikupljanja potrebnih sredstava je pokretanje sekundarne ponude.
Možda tvrtka želi smanjiti svoje dugove i ne može ostvariti dovoljno prihoda ili prodaje da to učini. Sekundarna ponuda može biti prikladno rješenje. Ili, ako je poduzeću kao što je farmaceutska operacija potreban dodatni kapital za provođenje kliničkih ispitivanja za razvoj novih lijekova, kapitalno intenzivan ili skup proces, tada izdavanje vrijednosnih papira na financijskim tržištima može pomoći.
Primarni nedostatak za sekundarnu ponudu vezan je za postojeće dioničare. Investitori koji kupuju dionice postaju suvlasnici u toj tvrtki, a posjeduju udio u tvrtki ovisno o tome koliko dionica kupuju. Međutim, taj postotak vlasništva postaje razvodnjen kada postoji sekundarna ponuda jer se povećava veličina ukupnog fonda iz kojeg dionice postaju dostupne. Dioničarima se često dodjeljuju prava, kao što je mogućnost glasanja o velikim korporativnim događajima ovisno o veličini ulaganja, pa se te privilegije na sličan način mogu razvodniti kada se poveća broj ukupnih vrijednosnih papira.