Sekundarno hipotekarno tržište je tržište na kojem se hipotekarni zajmovi i povezana prava na usluge kupuju i prodaju između subjekata koji su izdali te zajmove i onih koji bi iskoristili te opcije duga za stvaranje hipotekarnih vrijednosnih papira. Aktivnost na ovoj vrsti tržišta obično je snažna u mnogim zemljama diljem svijeta, a ta aktivnost se često smatra jednim od pokazatelja zdravog gospodarstva. Razina aktivnosti sekundarnog hipotekarnog tržišta može imati određeni stupanj utjecaja na sposobnost novih zajmoprimaca da osiguraju hipoteke, kao i na sposobnost trenutnih vlasnika hipoteke da refinanciraju te postojeće hipoteke.
Kao dio cjelokupne funkcije onoga što je poznato kao hipotekarni sustav, nije neobično da zajmodavac proda značajan postotak hipotekarnih kredita na sekundarnom tržištu hipoteka. To se često rješava spajanjem tih hipoteka u vrijednosne papire koji se zatim mogu prodati investitorima na nekoliko različitih načina. Ovi hipotekarni vrijednosni papiri mogu se prodavati kao hedge fondovi, mirovinski fondovi ili kao vrijednosni papiri povezani s osiguravajućim društvom.
Jedna od neposrednih prednosti koje generira sekundarno hipotekarno tržište je ubrizgavanje kapitala zajmodavcima s podrijetlom. Kapital se može iskoristiti za proširenje usluga koje se nude korisnicima, kao i za djelomično osiguranje resursa potrebnih za odobravanje i izdavanje novih hipoteka. Iz ove perspektive, postojanje sekundarnog hipotekarnog tržišta dobro je za potrošače, jer pomaže u poboljšanju šansi kvalificiranog podnositelja zahtjeva da dobije hipoteku i postane vlasnik kuće.
Za one koji kupuju vrijednosne papire putem sekundarnog hipotekarnog tržišta, ta imovina može biti izvor stalnog toka povrata, pod pretpostavkom da gospodarstvo ostane stabilno i da se vrijednost temeljne imovine povezane s tim hipotekama barem održava. Na jakom tržištu, ulagač može odlučiti kupiti hipotekarne vrijednosne papire i držati ih neko vrijeme, a zatim ih preprodati po stopi koja je znatno viša od izvorne kupovne cijene. Ovisno o uspješnosti vrijednosnih papira, ulagač može odlučiti zadržati ulaganje nekoliko godina ili ne duže od nekoliko mjeseci. Kao i kod svake vrste investicijske aktivnosti, postoji određeni rizik od gubitka, ali ako ulagatelj točno predvidi kretanje tržišta, moguće je prodati te vrijednosne papire prije nego što počnu padati ispod prvobitne kupovne cijene i izbjeći gubitak .