Sekundarno istraživanje je metoda koja ponovno koristi postojeće podatke prikupljene za drugi projekt, često od strane drugog istraživača. Ovo je relativno jeftin oblik prikupljanja podataka budući da su troškovi vezani uz provođenje anketa ili drugih instrumenata već provedeni. Također se može provesti brže i s manje radne snage od primarnog prikupljanja podataka. Sekundarna istraživanja koriste se u mnogim disciplinama, uključujući istraživanje tržišta, medicinske i socijalne politike.
Korištenje sekundarnog istraživanja kao metode prikupljanja podataka ima neke prednosti u odnosu na primarno istraživanje. Sekundarna istraživanja mogu poslužiti kao početna točka za istraživački projekt. Prije nego što istraživač provede vlastito prikupljanje podataka, može analizirati postojeće podatke o toj temi. To pomaže prilagoditi hipotezu istraživanja i pitanja. Uštede vremena i troškova također čine ovo vrijednim istraživačkim alatom. Sekundarna istraživanja pomažu istraživaču da izbjegne neke od zamki i izazova aktivnosti prikupljanja primarnih podataka kao što su dobivanje pristupa populaciji istraživanja ili poteškoće s administracijom.
Ova metoda istraživanja također ima neke nedostatke. Ako je izvorni alat za prikupljanje podataka bio anketa, izvorni instrument je možda postavljao pitanja na način koji je neprikladan za sekundarnu analizu ili je možda prikupljao odgovore na način koji se ne može pravilno analizirati. Skupovi podataka koji se koriste za sekundarnu analizu mogu biti zastarjeli, što ih čini neprikladnima za trenutni istraživački projekt. Na primjer, istraživač ne bi mogao napisati rad o današnjoj političkoj klimi koristeći podatke prikupljene 1980. Također, izvorno istraživanje možda nije provedeno rigorozno i može imati nekontrolirane pristranosti.
Mnoge javne agencije redovito prikupljaju podatke koji se mogu koristiti za sekundarna istraživanja. Biro za popis stanovništva Sjedinjenih Država svakih deset godina daje socijalne i populacijske podatke cijele zemlje s privremenim prikupljanjem podataka u godinama izvan popisa. Federalni istražni ured (FBI) godišnje prikuplja informacije o zločinima i kaznama. Druge agencije kao što su Uprava za hranu i lijekove (FDA), Odjel za statistiku rada i Ured za upravljanje zemljištem prikupljaju podatke o populaciji kojoj služe. Ovi podaci dostupni su za besplatno korištenje ili uz nominalnu naknadu.
Privatne tvrtke i sveučilišta također se smatraju dobrim izvorima postojećih podataka za sekundarna istraživanja. Pew Research Center i Gallop® tvrtke su koje prikupljaju i prodaju podatke javnog mnijenja. Mnogi sveučilišni profesori prikupljaju podatke za istraživačke projekte i mogu staviti svoje skupove podataka na raspolaganje za sekundarna istraživanja. Ovi podaci mogu biti besplatni ili vrlo skupi ovisno o veličini skupa podataka i izvoru.
Mnoge internetske tražilice i web stranice prikupljaju podatke o ponašanju korisnika. To se ponekad prodaje agencijama za istraživanje tržišta za sekundarnu analizu ili ciljano oglašavanje. Na ovaj način mnogi ljudi sudjeluju u istraživačkim projektima a da nisu svjesni. Korisnici mogu provjeriti pravila o privatnosti web-mjesta ako su zabrinuti za prikupljanje podataka.