Označavanje semantičkih uloga je proces označavanja dijelova govora u rečenici kako bi se razumjelo što oni predstavljaju. Stručnjaci identificiraju označavanje semantičke uloge kao zadatak obrade prirodnog jezika, što znači da njegova uporaba donosi tehničku analizu primjerima jezika. Korištenje ove metode može biti od pomoći u određivanju kako govornici određenog jezika upućuju na subjekte ili druge primarne elemente u rečenici.
Velik dio fokusa semantičkog označavanja uloga usmjeren je na glagol ili predikat rečenice. Neki od onih koji koriste ovu vrstu tehnike označavanje semantičkih uloga definiraju kao otkrivanje “semantičkih argumenata” koji su povezani s tim dijelovima rečenice. Drugi način da se to objasni je da oni koji proučavaju ovu vrstu označavanja razmatraju što svaka riječ predstavlja unutar ograničenog konteksta rečenice.
Kako bi razjasnili metode i ciljeve semantičkog označavanja uloga, istraživači će često koristiti jasne oznake za označavanje uloga riječi ili fraza. Na primjer, riječi “agent” i “pacijent” mogu se dodijeliti dvjema imenicama u rečenici. To će pomoći da se pokaže na što se zapravo poziva govornik ili pisac.
Osnovni primjer ovog procesa pomoći će početnicima da razumiju kako se to prakticira. Na primjer, u rečenici, “zec je pobijedio kornjaču u utrci”, obično se shvaća da je zec agent, a kornjača pacijent. Ako rečenicu uzmete obrnuto i kažete “Zec je pretukao kornjaču” dovodi do zamjene odnosa između agenta i pacijenta, koji će biti drugačije označen ako se ove dvije rečenice međusobno uspoređuju korištenjem semantičkog označavanja uloga.
U gornjem primjeru jasno je da ova vrsta označavanja pomaže u točnom definiranju primarnih i sekundarnih imenica u aktivnoj i pasivnoj konstrukciji. U aktivnoj konstrukciji, gdje se glagol odnosi na prvu imenicu u rečenici, poredak imenica određuje koji je agens. U pasivnoj gradnji to nije slučaj. Ovo je samo jedan od razloga zašto mnogi instruktori u akademskom kontekstu govore piscima da izbjegavaju pasivnu konstrukciju u većini slučajeva.
Drugi pokušaji označavanja semantičkih uloga mogli bi pokazati druge odnose između imenica, glagola ili drugih dijelova govora. To će općenito pomoći da se razjasni kako se gramatika koristi unutar jezika. Primjeri ove vrste označavanja mogu pomoći da se pruži dosljedna definicija za ulogu riječi ili izraza.