Semantika je proučavanje značenja u jeziku. Konkretno, to je studija o tome kako je značenje strukturirano u rečenicama, frazama i riječima. Engleski izraz “semantika” dolazi od grčkog semantikos što znači pokazivati ili davati znakove. Semantika se može primijeniti na različite vrste sustava simbola, kao što su računalni jezici i slični sustavi kodiranja. Općenito, međutim, semantika se općenito odnosi na to kako se značenje prenosi kroz simbole pisanog jezika. Semantika se može razumjeti kada se suprotstavi drugom lingvističkom pojmu, sintaksi. Sintaksa je proučavanje pravila o tome kako su simboli raspoređeni. Sintaksa je proučavanje strukture jezika dok je semantika proučavanje značenja jezika.
Prilikom proučavanja semantike važno je prepoznati općeprihvaćeno značenje riječi ili pojma, a ne doslovno značenje. Uzmimo za primjer pojam “pilula za vodu”. Izraz “pilula za vodu” prihvaćen je izraz za neku vrstu diuretika. Ove tablete često uzimaju ljudi koji, iz ovog ili onog razloga, zadržavaju previše vode u tijelu. Ako bismo pogledali doslovno značenje riječi “pilula za vodu”, činilo se da izraz označava pilulu napunjenu vodom. Naravno, sasvim je suprotno; kada se pilula proguta uzrokuje gubitak vode.
Slijedi poznati citat Groucha Marxa na koji se lingvisti često pozivaju u raspravama o semantici:
“Jednog jutra ustrijelio sam slona u pidžami. Kako mi je ušao u pidžamu, nikad neću saznati.”
Čitajući prvu rečenicu, čini se da se Marx jednog jutra probudio i ubio slona. Međutim, Marx preokreće značenje rečenice u drugoj rečenici u kojoj saznajemo da je slon doslovno bio u njegovoj pidžami.
U proučavanju semantike, općeprihvaćeno značenje riječi, izraza ili rečenice uspoređuje se s mogućim značenjem iste riječi, izraza ili rečenice. Kada netko prvi put pročita riječ “sudar”, na primjer, može pasti na pamet prometna nesreća. Međutim, pojam se također može koristiti za raspravu o zvuku koji nastaje kada se par velikih simbola spoji u glazbenom djelu ili kako se valovi razbijaju o stjenovitu obalu.
Budući da je semantika studija prožeta značenjem riječi, ona često koristi sinonimiju i antonimiju u svojim istraživanjima. Prilično je uobičajeno opisivati svijet oko nas u terminima suprotnosti i zajedništva. Na primjer, recimo da je žena po imenu Grace pokušavala opisati način na koji njezina kćer izgleda. Mogla bi reći: “Nije visoka kao njezin otac, ali izgleda točno kao njena teta Drew.” Da je slušatelj poznavao i oca i tetu kćeri koja se opisuje, ova informacija bi mu vjerojatno pomogla da zamisli kako ona izgleda. Istu vježbu lingvisti primjenjuju kada koriste sinonime (riječi koje imaju slična značenja) i antonime (riječi koje imaju suprotna značenja) za opis riječi, izraza ili rečenice.