Semiotika, koja se također naziva “semiotičke studije” i “semiologija”, je studija o tome kako ljudi komuniciraju. Konkretno, to je studija o tome kako smo stvorili značenje i kako značenje shvaćaju ljudi kojima se značenje prenosi. Semiotika je studija o tome kako koristimo simbole kao što su slova i brojevi za prijenos značenja između stranaka.
Pojam “semiotika” dolazi od grčke riječi semeiotikos što znači “tumač znakova”. Na engleskom je izraz prvi upotrijebio britanski pisac i učenjak Henry Stubbes 1670. Dvadeset godina kasnije, 1690., John Locke je upotrijebio taj izraz u svom djelu “An Essay Concerning Human Understanding”. Neke važne ličnosti u povijesti semiotike uključuju: Charles Sanders Peirce, Ferdinand de Saussure, William Dwight Whitney, Louis Trolle Hjelmslev, Charles W. Morris, Umberto Eco, Algirdas Julien Greimas, Thomas A. Sebeok, Juri Lotman i Valentin Volosinov.
Razvoj semiotike kao studijskog područja formaliziran je tijekom Bečkog kruga, događaja koji se održao na Sveučilištu u Beču 1922. Na Bečkom krugu grupa znanstvenika predstavila je rad pod nazivom “Međunarodna enciklopedija ujedinjene znanosti”. U ovom radu je područje semiotike definirano i podijeljeno na tri dijela: semantiku, sintaktiku i pragmatiku.
Semantika je studija o tome kako se značenje izražava u jeziku. Važno je napomenuti da semantika nije ograničena na verbalne jezike. Također se može primijeniti na druge sustave simbola koji prenose značenje, kao što su jezik matematike i računalni kodovi. Sintaktika je studija o tome kako se simboli unutar određenog jezika međusobno odnose, ili proučavanje sintakse. Pragmatika je studija o tome kako se jezik koristi u praktičnim primjenama, kako govornici jezika koriste jezik.
Semiotika je disciplina koja je duboko povezana s ljudskim iskustvom. Komunikacija nije samo ključna za profesionalni uspjeh i osobne odnose, već je ključna i za opstanak. Putem jezika ljudi imaju sposobnost dovršiti tako ključne zadatke kao što su pozivanje u pomoć ili upozorenje nekoga drugog o mogućoj ili nadolazećoj opasnosti. Međutim, ljudi nisu jedina vrsta koja može prenijeti takve informacije. Mačka zaglavljena u stablu zna glasno mijaukati, čak i zavijati kako bi priopćila svoju nevolju. Majka patka koja zavija na svoje pačiće ako vidi goniča koji se približava obali. Primjena semiotičkih teorija u organizmima koji nisu ljudska bića naziva se “biosemiotika” ili “zoosemioza”.