Senzor sudara oprema mehanički uređaj ili vozilo nečim što se čini svjesnim svoje okoline i sposobnošću reagiranja na sudare unutar tog okruženja. Tradicionalno, senzori sudara su korišteni za otkrivanje ili “osjetanje” stvarnog sudara između vozila i objekta bilo koje vrste. U području robotike, posebno se pojam senzor sudara ponekad smatra uređajem koji osjeti ili stvarni ili nadolazeći sudar. Ako se osjeti mogućnost sudara, uređaj može na neki način signalizirati upozorenje kako bi se izbjegao sudar. Uređaj posebno dizajniran za sprječavanje sudara ponekad se naziva senzor za izbjegavanje sudara ili senzor protiv sudara kako bi se razlikovao od senzora sudara.
Jednostavnim riječima, senzor je uređaj koji pretvara odgovor na podražaj u akciju, a oni mogu biti vrlo složeni ili sasvim osnovni. Jednostavan primjer je prekidač na svjetiljci. Kada je svjetiljka uključena, dva komada metala su gurnuta zajedno. Time se dovršava električni krug i struja teče za uključivanje svjetla. Ova energija je slična onoj koja se koristi za signaliziranje otpuštanja zračnog jastuka u vozilu.
Nešto sofisticiraniji senzor sudara je elektronički uređaj koji mjeri i kvantificira podražaj te ga pretvara u mjerljivi elektronički signal. Takav uređaj u automobilu možda neće poslati signal osim ako kretanje ili pritisak ne dosegnu određenu razinu intenziteta ili ne potraju u određenom vremenskom razdoblju. U tom slučaju, sudar bi trebao biti dovoljnog intenziteta ili dovoljno dugo da izazove reakciju.
Na primjer, kada automobil udari u nešto, vrši se pritisak na branik automobila. Ovisno o količini pritiska na odbojnik, udar će detektirati senzor sudara. Senzor sudara tada pokreće električnu struju, što rezultira slanjem signala koji pokreće oslobađanje zračnog jastuka. Drugim riječima, fizički pritisak je poticaj, a oslobađanje zračnog jastuka je odgovor. Neki senzori sudara mogu čak poslati signal udaljenoj službi pomoći na cesti, kao što je OnStar™.
Senzor sudara također se može koristiti u niz praktičnih svrha. Robotski usisavači, kao što je Roomba™, koriste senzore sudara koji im pomažu u navigaciji kroz sobu. Kada Roomba™ naleti na čvrsti predmet, kao što je noga stolice, pokreće se unaprijed programirana reakcija na sudar, nazvana nasumično hodanje. Slično kao što zvuči, slučajni hod je niz koraka u slučajnom smjeru ili putanji.