Senzorno preopterećenje medicinski je izraz koji se koristi kada osoba ima problema s vanjskim podražajima. Na primjer, osoba koja pati od senzornog preopterećenja može imati poteškoća s obradom informacija ako joj netko razgovara dok gleda televiziju. To je osobito često kod onih koji su u spektru autizma, iako se može pojaviti i kod drugih ljudi. Liječenje senzornog preopterećenja uključuje izbjegavanje puno aktivnosti u isto vrijeme ili smanjenje prekomjerne stimulacije korištenjem pomoćnih uređaja kao što su slušalice ili sunčane naočale.
Oni s problemima senzornog preopterećenja često imaju problema s suočavanjem sa situacijama u kojima se događa nekoliko stvari odjednom. Pokušaj razgovora dok ste izloženi drugim podražajima kao što su televizija ili radio može uzrokovati izrazitu tjeskobu. Fluorescentna svjetla ili boravak u prepunom prostoru također mogu uzrokovati tjeskobu. Određeni zvukovi, osobito iznenadni glasni zvukovi, često izazivaju epizodu panike. Čak i osjećaj određenih tekstura, posebno određene odjeće, može biti teško nositi.
Najbolje mogućnosti liječenja za osobe koje pate od ovog stanja uključuju pokušaj sprječavanja situacija koje izazivaju napade tjeskobe ili zbunjenost. Kada ste u društvenim situacijama, može biti korisno povremeno se udaljiti od gomile kako biste se oporavili od prekomjerne stimulacije. Neki ljudi će možda morati dulje vrijeme provesti sami kako bi se oporavili.
Važno je stvoriti mirno kućno okruženje za osobu koja se bori sa senzornim problemima. Korištenje tihih glasova i svođenje radija i televizije na minimum često pomaže u izbjegavanju stresnih situacija. Pogođena osoba može povremeno voljeti slušati glazbu ili gledati televiziju, ali može pomoći da ova vrsta podražaja nije stalno uključena kao izvor pozadinske buke.
Uređaji kao što su slušalice, sunčane naočale ili čepići za uši mogu pomoći u smanjenju simptoma senzornog preopterećenja. Korištenje ovih uređaja može biti osobito korisno u situacijama izvan kuće. Mnogi ljudi koji imaju problema s senzornim preopterećenjem počnu se bojati napustiti udobnost doma zbog mogućnosti da naiđu na previše stimulacije izvan kuće. Naučiti imati određenu kontrolu nad prekomjernom stimulacijom može omogućiti pogođenoj osobi da ima društveni kontakt s vanjskim svijetom, dok istovremeno smanjuje negativne učinke često povezane sa senzornim problemima. Kao što je slučaj i s drugim zdravstvenim stanjima, sva pitanja ili nedoumice treba riješiti s liječnikom.