Šerijat je islamski zakon, koji je preuzet iz Kur’ana i iz drugih izvora ovisno o nečijoj muslimanskoj sekti. Zakon se može primjenjivati u potpunosti u teokracijama, ili se može primjenjivati djelomično, ovisno o zemlji. Neke pretežno islamske zemlje tumače šerijat i imaju sekularne pravosudne sustave. Neki imaju i svjetovne i vjerske sudove, a drugi imaju sudove koji se temelje samo na strogim tumačenjima šerijata.
Kada se šerijat koristi u teokraciji, on upravlja svim aspektima života. Govori čovjeku što treba jesti, kaznu za preljub, kako se može razvesti ili koja je odjeća potrebna. Šerijat se može modernizirati i tumačiti, ali to je češće u zemljama koje priznaju sekularni sud. Kada postoji odvojenost između crkve i države, šerijat upravlja društvenim ponašanjem, ali ne postavlja kazne za kršenje društvenog ponašanja ili za kriminalna ponašanja.
Kada dođe do rasprave o određenom kodeksu u šerijatu, to se zove fikh. Ne smatra se pogrešnim pokušavati fikh kako bi netko mogao najbolje protumačiti šerijat. Druge knjige osim Kur’ana mogu se uzeti u obzir prilikom određivanja prava. Na primjer, sunitski muslimani imaju tendenciju da koriste i Kur’an i sunnet za utvrđivanje zakona. Neki muslimani koriste samo Kur’an kao pravnu uputu.
Tumačenje šerijata, i njegova važnost svodi se na četiri osnovne grupe islamske misli. Selefije se zalažu za povratak na stare islamske načine i pokušavaju striktno slijediti zakone Kur’ana. Sekularistički muslimani, žele jasno odvajanje između šerijata i građanskih i kaznenih zakona. Tradicionalisti su skloni slijediti šerijat, ali ga pokušavaju pomiriti s modernim svijetom, posebno u slučaju ženskih prava. Reformatori podupiru nove islamske teorije o pravnim postupcima, posebno u odnosu na moderne žene.
Tumačenje šerijata može izazvati razdor između muslimanskih sekti i različitih islamskih zemalja. Ipak, određeni zakoni su uvijek primjenjivi. Bogohuljenje, na primjer, nikada nije dopušteno. Međutim, zakoni o odijevanju, razvodu, obrezovanju i prehrani su vrlo interpretativni. Vrijedno je razumjeti stupanj u kojem se zemlja pridržava tradicionalnog šerijata prije nego što posjeti tu zemlju.