SETI, ili Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom, je projekt koji ima za cilj otkriti izvanzemaljski inteligentni život. SETI prvenstveno koristi radioteleskope za traženje izvanzemaljskih signala, iako su predloženi optički teleskopi i druge metode. Svako otkriće inteligentnog vanzemaljskog života od strane SETI-ja imalo bi duboke implikacije na budućnost čovječanstva; negativan rezultat bi implicirao da smo sami u svemiru i da je uspon inteligentnog života rijedak, čudan događaj.
Nebo, kao cjelina, nije jak radio emiter; zemaljski izvori radio valova već su daleko jači od svega što se opaža radioteleskopima. Svaka civilizacija koja je otkrila radio valove trebala bi baciti stalan tok informacija u svemir, baš kao što smo to činili s radijskim i televizijskim postajama. Otkrivanje ovih signala, ako postoje, veliki je izazov, s obzirom na sve potencijalne izvore buke.
Mnogi istraživači SETI-ja očekuju da će umjetni signali koristiti uski raspon frekvencija, a svaki signal izvan Sunčevog sustava trebao bi ostati na jednom mjestu na nebu; ovi kriteriji pomažu isključiti radio izvore koje je napravio čovjek i prirodne izvore kao što su pulsari. SETI radioastronomi pokušali su upotrijebiti ogromna superračunala za skeniranje ovih signala u podacima teleskopa, a zadatak je na kraju prebačen na distribuiranu računsku mrežu SETI@HOME. Ipak, SETI još nije objavio otkriće bilo kakvih signala za koje se vjeruje da dolaze iz izvanzemaljskog života.
Neki su teoretizirali da vanzemaljska civilizacija uopće ne bi koristila radio-bazirane komunikacije nakon što je otkrila superiornu alternativu. Optički astronomi tražili su na nebu bilo kakve umjetne laserske svjetiljke u vidljivom rasponu, ali do sada se ništa nije pokazalo. Druge, egzotičnije mogućnosti uključuju komunikaciju pomoću gravitacijskih valova, praska neutrina ili neki neotkriveni fenomen kvantne isprepletenosti. Ako je komunikacija nemoguća, SETI projekt bi možda morao poslati fizičke međuzvjezdane sonde kako bi otkrio inteligentni život, što bi bilo još teže.