Pierre-Augustin Beaumarchais napisao je dramu na francuskom pod naslovom Le barbier de Séville — Seviljski brijač — prvu od predviđenih četiri drame o liku po imenu Figaro, 1772. Ona je trebala biti osnova mnogih opera, od kojih je većina poznata su ova četiri:
njemačka verzija skladatelja Friedricha Ludwiga Bende s libretom Gustava Friedricha Wilhelma Grossmana 1776.;
talijanska verzija skladatelja Giovannija Paisela s libretom čije je autorstvo neizvjesno, ali vjerojatno Giuseppea Petrosellinija 1782.;
talijanska verzija skladatelja Nicolasa Isouarda iz istog libreta kao i Paisello smještena oko 1796.; i
talijanska verzija skladatelja Gioachina Rossinija iz libreta Cesarea Sterbinija.
Rossinijeva verzija Sevilljskog brijača je komedija u dva čina, a premijerno je izvedena u Rimu u Teatro Argentina 20. veljače 1816., zbog čega je iznenađujuće što je navodno napisana 1816. Kako je to moguće? Rossini se 1860. pohvalio Richardu Wagneru da je skladao Seviljski brijač za dvanaest dana! Opera je propala prve večeri, a nesreće na pozornici i Paisellovi zagovornici izazvali su poremećaje. No, opera je postala uspješna za otprilike godinu dana, a danas je jedna od najpopularnijih od svih opera.
Priča o Sevilljskom brijaču odvija se u Sevilli 1600-ih, gdje se grof Almaviva romantično zanima za štićenicu dr. Bartola, Rosinu, čiji skrbnik ide u velike svrhe kako bi je zaštitio jer se sam želi oženiti njome. Budući da želi da ga Rosina voli zbog sebe, a ne zbog novca, grof je prerušen u studenta po imenu Lindoro. Nakon neučinkovite Rosine serenade, susreću se grof i Figaro, seviljski brijač, a grof saznaje da je Figaro – zbog svoje uloge brijača, itd. – često u kući dr. Bartola. Rosina se pojavljuje na balkonu dok govore i ispušta “Lindoro” poruku. Doktor Bartolo to baš i ne shvaća, ali je svjestan da se nešto sprema, pa odlazi dovršavati svoje vjenčane planove, naređujući da nitko ne smije ulaziti u kuću.
Lindoro pjeva serenadu kako bi odgovorio na notu, ali Rosina je prekinuta prije nego što je uspjela odgovoriti, a muškarci odlučuju ući u kuću i formulirati zavjeru kako bi to učinili, što uključuje da se grof preruši u pijanog vojnika koji je smješten u kuća. Figaro ulazi i razgovara s Rosinom, naljutivši Bartola. Don Basilio, gradski učitelj glazbe i ženidbeni posrednik, dolazi i slaže se s dr. Bartolom da je potrebna žurba, pogotovo jer se priča da je u gradu privlačni grof Almaviva, a oni planiraju da ga oklevetaju kako bi ga natjerali da ode. Čin završava pojavljivanjem vojnika, nakon čega slijedi ulazak Basilija i Figara, uz veliku zbrku, pokušaj uhićenja vojnika, koji nekako izbjegava da bude zadržan.
U II činu Seviljske brijača, Almaviva dolazi u kuću prerušen u Don Alonsa, navodno učitelja glazbe kojeg je poslao Don Basilio, za kojeg se kaže da je neraspoložen. Don Alonso stječe povjerenje dr. Bartola povjeravajući mu da je presreo bilješku grofa Almavive Rosini i da će uvjeriti Rosinu da se grofu ne smije vjerovati tijekom sata glazbe. Suprotno tom obećanju, grof čeka da Bartolo zaspi i koristi lekciju da se dodatno udvara Rosini.
Nakon što otkrije da Don Basilio nema nikakvih saznanja o Don Alonsu, dr. Bartolo shvaća što se dogodilo i odlučuje odmah oženiti Rosinu, šaljući po bilježnika. Također kaže Rosini da Lindoro djeluje u grofovo ime, što ju naljuti, tako da kada Figaro i grof uđu – nakon što su se popeli ljestvama na balkon, umjesto da koriste vrata – moraju puno objasniti. Vrijeme koje je potrebno da se Rosina uvjeri u Grofove dobre namjere je vrijeme tijekom kojeg netko uklanja ljestve. No kad don Basilio dolazi s bilježnikom, podmićen je prstenom i prijetnjom smrću, te svjedoči udaji Rosine za grofa Almavivu, a ne za dr. Bartola, koji ulazi s vojnicima kad je prekasno. Dr. Bartolo prihvaća svoj poraz i svi slave.