Sharm Summit, ili kako je formalno poznat, Summit Sharm el-Sheikh, zapravo nije samo jedan samit, već niz mirovnih summita koji se održavaju u egipatskom gradu Sharm el-Sheikh od 1996. godine. Optimistički poznat kao “grad mira”, Sharm el-Sheikh je bio domaćin brojnih summita i konferencija, no najznačajniji su oni koji se tiču mira na Bliskom istoku, a točnije, izraelsko-palestinskog sukoba.
Godine 1996. održan je prvi Sharm Summit, koji je nazvan “Summit of Peacemakers”. Nazočni su bili američki predsjednik Bill Clinton, egipatski predsjednik Hosni Mubarak i izraelski premijer Shimon Peres, među ostalim uglednicima i vladinim dužnosnicima. Njegovi ciljevi bili su formulirati mirovni plan za izraelski i palestinski sukob kako bi se zaustavilo nasilje i započeo proces uspostave palestinske države u Pojasu Gaze. Iako su ovaj samit u Sharmu i kasniji summiti u rujnu 1999. i listopadu 2000. bili uglavnom neuspješni u postizanju pravog rješenja, postavili su temelje za Putokaz za mir.
Putokaz za mir je plan koji navodi specifične ciljeve za okončanje terorističkog nasilja, povlačenje iz izraelskih naselja i postavljanje matica i vijaka uspostave palestinske države s infrastrukturom i vladom. Iako je pretrpio mnoge neuspjehe od svog početka 2002. godine, ostao je najbolje prihvaćen i najprihvaćeniji plan za mir u regiji.
Jedan od najznačajnijih summita održan je 8. veljače 2005. na kojem su bili Mahmoud Abbas, predsjednik Palestinske uprave, Ariel Sharon, izraelski premijer, Hosni Mubarak, egipatski predsjednik i jordanski kralj Abdullah II. Cilj summita u Šarmu u veljači 2005. bio je stati na kraj krvavoj Al-Aqsa intifadi koja je bjesnila od listopada 2000. između Izraelaca i Palestinaca. Četvorica čelnika razgovarali su o budućnosti palestinske države, prestanku svakog nasilja između Židova i Palestinaca i njihovoj kontinuiranoj podršci Mapi puta.
Bio je to vrlo javan samit i trebao je biti kraj Al-Aksa intifade. Također je važno da je to bio prvi samit uključujući Abbasa, kojeg je Yasser Arafat prvo imenovao za predsjednika, ali ga je potom demokratski izabrao palestinski narod. Smatralo se da je to dobar korak prema uspostavljanju legitimne palestinske vlade, koju je priznao Izrael.
Dok su čelnici imali najbolje namjere, Hamas je nastavio neprijateljstva. Još jedan summit u Šarmu održan je 3. kolovoza 2005. na kojem se raspravljalo o situaciji u Iraku i arapsko-izraelskom sukobu. U lipnju 2007. ponovno se sastao Samit u Šarmu, ovaj put uključujući Mubaraka, Abudulaha II., Abasa i izraelskog premijera Ehuda Olmerta, koji su na dužnosti od 2006. Plan puta je ponovno potvrđen, a Olmert je obnovio suradnju s Abbasom na poboljšanju sigurnosti i gospodarskog stanje palestinske države. Obećao je daljnje poboljšanje trenutnog stanja kretanja Palestinaca i poboljšanje trgovinskih odnosa i humanitarne pomoći. Olmert je strastveno pozivao na potporu drugih arapskih nacija da podrže mirovni proces i da prepoznaju potrebu da i Židovi i Palestinci uživaju u vlastitoj naciji.