Shizoafektivni poremećaj je psihološka bolest u kojoj pojedinac doživljava epizode shizofrenije i intenzivne promjene raspoloženja. Osoba s poremećajem može patiti od paranoje, halucinacija i deluzija u kombinaciji s ekstremnim promjenama raspoloženja i često teškom depresijom. Postoji nekoliko mogućnosti liječenja koje su dostupne osobama sa shizoafektivnim poremećajem, uključujući psihoterapiju i antipsihotike i antidepresive na recept.
Većina ljudi sa shizoafektivnim poremećajem počinje pokazivati simptome u kasnim tinejdžerskim i ranim dvadesetim godinama, iako početak može biti ranije ili kasnije u određenim slučajevima. Oboljeli pojedinci mogu osjetiti simptome shizofrenije, uključujući halucinacije, deluzije i neopravdane osjećaje paranoje. Često se teško koncentriraju na zadatke, doživljavaju mentalnu zbunjenost i iracionalne misli te govore nesuvislo.
Znakovi shizofrenije obično su popraćeni simptomima afektivnog poremećaja raspoloženja, kao što su produžena razdoblja depresije ili manične epizode. Osobe s depresijom mogu imati problema s jelom i spavanjem, osjećati se pretjerano umorno i tužno većinu vremena te iskusiti misli o samoubojstvu. Mnogi ljudi se jako trude da se izoliraju od prijatelja, obitelji i kolega. Tijekom maničnih čarolija, ljudi mogu doživjeti neuobičajeno visoku razinu energije i uzbuđenja. Oboljeli pojedinci često su vrlo razdražljivi i pokazuju nepredvidivo ponašanje kada su u maničnom stanju.
Osoba koja vjeruje da može imati shizoafektivni poremećaj treba se odmah posavjetovati s liječnikom ili psihologom kako bi se mogla postaviti ispravna dijagnoza i osmisliti plan liječenja. Poznato je da poremećaj ima genetske veze, pa liječnik ili stručnjak za mentalno zdravlje obično provode opsežan razgovor s pacijentom kako bi saznali više o medicinskoj povijesti njegove ili njezine obitelji. Dodatno, liječnik će od pacijenta tražiti da opiše svoje simptome i objasni sve medicinske ili socijalne komplikacije koje su iz njih proizašle. Nakon obavljenog intervjua i fizikalnog pregleda, liječnik može postaviti točnu dijagnozu.
Kada se utvrdi da je shizoafektivni poremećaj uzrok simptoma, pacijent se općenito upućuje licenciranom psihijatru ili psihologu kako bi dobio odgovarajući tretman. Mnogim pojedincima propisuju se stabilizatori raspoloženja, antipsihotici i antidepresivi kako bi ublažili simptome i omogućili im da se bave svakodnevnim životom. U mnogim slučajevima, psihoterapija i tehnike modifikacije ponašanja uspješne su u poučavanju pacijenata o njihovim poremećajima i pružanju strategija za bolje upravljanje psihotičnim epizodama i promjenama raspoloženja. Uz odgovarajuću liječničku pomoć i redovite terapije, mnoge osobe sa shizoafektivnim poremećajem mogu živjeti normalne, ugodne živote.